Specijal / Put Harryja Kanea od prosječnog napadača Championshipa do jednog od najboljih na svijetu
Njegova predstava protiv Borussije Dortmund na Wembleyju, njegova dva pogotka, posebno onaj prvi gdje je pokazao koliko je kompletan napadač, uz sve ono što je prethodno u karijeri pokazao, još je jedan dokaz da se radi o momku koji će nakon Alana Shearera i Waynea Rooneyja sigurno nositi napad reprezentacije Engleske. I možda nadmašiti obje spomenute legende.
Interesantan je podatak da je Kane zapravo najprije počeo kao golman u Ridgeway Roversu, ali to nije dugo trajalo iako se pokazao kao dobro rješenje na toj poziciji. Danas je po mišljenju mnogih jedan od najboljih napadača svijeta, ali njegov put do vrha bio je jako težak, jer on nije spadao u onu grupu momaka kojima se velika budućnost prognozira još u tinejdžerskim godinama.
Od 13 godine je bio svjestan svojih nedostataka i ispravljao bi ih
"Volio bih reći da je bio dečko sa zlatnom medaljom u grupi i da smo svi primijetili da će biti fantastičan igrač, ali slagao bih. On vjerovatno nije bio ni na podijumu", slikovito je opisao Alex Inglethorpe, bivši trener omladinskih kategorija Tottenhama koji je s Kaneom sarađivao dok je ovaj imao 13 godina.
Možda Kane nije bio veliki talenat, ali je po Iglethorpeovim riječima bio "svoj najbolji trener". Bez obzira što je bio tako mlad, bio je svjestan svojih nedostataka. Neprestano je razmišljao o tome šta treba popraviti u svojoj igri.
"Taj 13-godišnji dečko, koji nije imao sve, naučio je sebe mnogo toga u pet godina koje su uslijedile. Bio je svjestan šta nema i vrlo svjestan šta bi ga moglo zaustaviti te je bio vrlo odlučan da to ispravi. U svojim mislima je znao kako postati uspješan. Bio je zahtjevan igrač prema treneru, jer je stalno želio raditi dodatno. Stalno je govorio 'hajde još pet puta' ili 'samo još nekoliko završnica'. Moj posao je bio lagan, donesi loptu nazad i ponovo započni", opsiuje Inglethorpe.
Teško je reći gdje se tačno "rodila" u njemu takva volja. Ako bismo zanemarili šansu da je jednostavno rođen s tim, onda bismo prekretnicu mogli pronaći u odbijenicama koje je imao u ranoj fazi karijere. S osam navršenih godina stigao je u Arsenal, ali su mu godinu, dvije dana kasnije pokazana izlazna vrata. Odbio ga je i Watford, tako da je kao 11-godišnjak stigao u Tottenham gdje je davao sve od sebe kako bi pokazao da vrijedi, da bi se oni što su mu poručili "nisi dovoljno dobar" jednog dana pokajali.
Putovanje u druge klubove
Tottenham je s njim potpisao profesionalni ugovor na ljeto 2010. godine nakon što je briljirao u U18 ekipi, ali ga je od januara 2011. godine do maja 2013. godine slao na posudbe te povremeno koristio u prvom timu. Prvo se kao 18-godišnjak okušao u Layton Orientu u League One (treći razred engleskog fudbala) za koji je postigao pet golova u 18 utakmica.
Potom je na ljeto 2011. godine konačno debitovao za Tottenham u uzvratu play offa za Evropsku ligu. Pijetlovi su u prvom meču u gostima slavili s 5:0 tako da je uzvrat bio rutina. Ipak, golova nije bilo, a meč je obilježen penalom koji je izborio Kane. A onda ga i promašio. Bio je to jedan od ukupno šest mečeva, svih šest u Evropskoj ligi, koje će u toj sezoni odigrati za Tottenham. Zapravo, jedan od šest koje će odigrati u polusezoni, jer je u januaru 2012. godine poslan na posudbu u Millwall.
Nadao se da će mu Tottenham u idućoj sezoni 2012/13. dati više šansi, da će konačno debitovati u Premiershipu. I debitovao je. Ali je odigrao samo pet minuta protiv Newcastlea u avgustu 2012. godine. Ustvari, bilo je to jedinih pet minuta koje je dobio u cijeloj sezoni u dresu Tottenhama.
Nedugo nakon tog debija poslan je u Norwich gdje će se povrijediti stopalo i nastupiti u samo pet mečeva do kraja januara 2013. godine. Ni u jednom od tih pet mečeva nije postigao gol, a Norwich je slavio samo jednom - protiv niželigaša Donchastera u trećoj rundi EFL Cupa.
Tottenham ga je u februaru 2013. vratio s posudbe i vratio mu nadu da će ipak dobiti šansu, ali je vrlo brzo shvatio da od šanse u Pijetlovima u toj sezoni neće biti ništa, jer je ovaj put poslan na posudbu u Leicester City. Leicester koji se borio za ulazak u Premiership.
Brojanje poraza
Lisice su u momentu kada je stigao Kane bile peti klub na tabeli sa 17 pobjeda u 33 odigrana kola. U 15 kola do kraja sezone u kojima je Kane upisao 11 nastupa - samo pet od prve minute - Leicester je upisao samo tri pobjede, šest remija i šest poraza. Ipak, uspio se kao osma ekipa tabele plasirati u play off za ulazak u Premiership. Tamo ga je dočekao Watford i ona epska završnica uzvrata na Vicarage Roadu kada je Anthony Knockaert u sudijskoj nadoknadi promašio penal za 2:2 i prolazak Leicestera, a Troy Deeney iz kontranapada postigao gol za Watfordovih 3:1 i prolazak u finale play offa u kojem će slaviti Crystal Palace.
Kane je u tom meču na teren ušao u 61. minuti. Četiri minute kasnije Watford je postigao gol za 2:1, a onda je uslijedio ranije opisani scenarij.
Tako je izgledao tinejdžerski život Harryja Kanea - vožnja po posudbama, promašen penal u debiju za Tottenham i neostvarene želje na White Hart Laneu, teški porazi, ulasci s klupe... I on sam je počeo sumnjati u svoj put.
"To je najniža tačka. Imao sam 19 godina, živio daleko od kuće i nisam igrao. Uvijek imaš tu sumnju. Ako ne igraš u tim klubovima, kako ćeš onda ikako zaigrati za Tottenham? To je bio težak, ali i važan dio moje karijere. Da nisam imao to iskustvo u Norwichu i Leicesteru možda bih želio napustiti Tottenham. Ali tada sam načio kako se nositi sa frustracijama", otkrio je u razgovoru za Daily Mail.
Ovo je pouka koju je izvukao Kane iz svih poteškoća - moraš biti strpljiv i istrajan. Jer, kako i sam kaže, teško bi kasnije trpio boravak na klupi pošto je u idućoj sezoni 2013/14. upisao samo šest nastupa za Tottenham do januara 2014. godine pri čemu je samo dva puta bio starter. U svemu tome pretrpio je i povredu leđa. Ali je zato u posljednjih šest ligaških kola te sezone čak pet puta bio starter pri čemu je postigao tri gola i upisao dvije asistencije.
Svaki put trenira kao da živi zadnji dan svog života
Kao nagrada za sav rad, trud i strpljenje uslijedila je sezona 2014/15. u kojoj postiže 31 gol u 51 nastupu za Tottenham u svim takmičenjima, u kojoj je na White Hart Laneu odigrao simultanku protiv Chelseaja koji je u toj sezoni rutinski osvojio titulu. Kane je tom Chelseaju zabio dva gola te je upisao dvije asistencije, a Pijetlovi su slavili rezultatom 5:3. Bio je to nagovještaj sjajne karijere Harryja Kanea.
"Da, Kane je bio u Tottenhamu dok sam i ja igrao", uz osmijeh je za Sky Sports kazao Luka Modrić, koji je za Tottenham nastupao od 2008. do 2012. godine, dodavši: "Samo je trenirao s nama. Tada je bio maleni dečko, a sada je velik i dokazao je mnogo toga. Nevjerovatan je igrač. Tada nisam očekivao da će postati ovo što je danas, ali ono što sam tada vidio je ekstremna radna navika. Trenirao je kao lud, kao što i danas radi. Imao je kvalitet i uz tu radnu naviku postao je ovo što je danas."
A Kane danas ima fenomenalnu statistiku. U 170 utakmica za Tottenham postigao je 103 gola. U posljednje 22 utakmice za klub i reprezentaciju postigao je 30 golova. Dvije sezone uzastopno osvaja titulu najboljeg strijelca Premiershipa. Uz Ruuda van Nistelrooya, Thierryja Henryja i Alana Shearera jedini je fudbaler u historiji Premiershipa koji je u tri vezane sezone postizao minimalno 20 golova.
I šlag na sve brojeve - u julu je proslavio tek 24. rođendan.
Ako se pitate kako je igrač koji je do 21. rođendana nastupajući za Millwall i Leyton Orient gdje je uglavnom bio starter, te za Tottenham, Leicester i Norwich gdje je uglavnom bio rezerva, postigao 21 gol u 91 nastupu uspio u naredna 144 meča za Tottenham postići 98 golova i postati jedan od najboljih napadača svijeta, odgovor možete potražiti kod jednog od njegovih bivših trenera Tima Sherwooda.
"Harry je trenirao kao da je svaki dan ujedno i posljednji dan ovog svijeta", kazao je Sherwood.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
