ISTRAŽIVANJE / Pogledajte kako je izgledao prvi veći stadion u Sarajevu
Nakon okončanja Drugog svjetskog rata stadion dobija naziv "Šesti april" (po danu oslobođenja glavnog grada BiH). Na njemu su u to vrijeme igrala i dva najveća bh. kluba "Sarajevo" i "Željezničar". Naposljetku, bordo i plavi tim nikada na njemu nisu imali niti jedan prvenstveni okršaj. Naime, takmičili su se u različitim rangovima.
Dvoboj na šljaci
Stadion u centru Sarajeva tim sa Grbavice dobio je na korištenje od Fiskulturnog odbora grada 1945. godine. Treba napomenuti da je bio dosta oštećen ratnim razaranjima.
Međutim, upornim radom brzo je obnovljen i na njemu je "Željezničar" igrao svoje prvoligaške dvoboje u sezoni 1946/47. "Plavi" su bili jedini predstavnik BiH u jugoslovenskoj nogometnoj eliti.
Doduše, utakmice su se igrale na šljaci, ali tako je bilo na svim jugoslovenskim stadionima.
"Kada bi neko od igrača pao u duelu, bio bi povrijeđen. Šljaka je bila opasna za nogometaše. U to vrijeme svi tereni su identično izgledali. Ja sam igrao na Marijin Dvoru. Mislim da je to bilo davne 1946. godine, a nastupao sam za podmladak 'Željezničara'. Moj saigrač bio je Drago Ančić, koji je kasnije došao do prvog tima 'plavih'. Nadmetanje je bilo do osamnaest, a ja sam imao četrnaest i pol godina. Možda sam bio najmlađi na terenu. Na kraju smo završili drugi, dok je 'Lovćen' sa Cetinja stigao do naslova", prisjetio se u razgovoru za Sarajevo-x.com Muhidin Muzurović, brat nekadašnjeg selektora nogometne reprezentacije naše zemlje, Fuada Muzurovića.
Ističe koji su dvoboji bili najzanimljiviji.
"Nekada davno, prije Drugog svjetskog rata, najzanimljviji okršaj bio bi kada bi se sastali 'Sašk', za koga su većinom navijali Hrvati, i 'Đerzelez', klub koji je imao podršku Bošnjaka. Dres 'Đerzeleza' nosio je jedan genijalan nogometaš Dževdet Mustagrudić - Deta. To dobro pamtim. Žao mi je što se u prvenstvu nikada nisu sudarili bordo i plavi tim. Recimo kada je 'Željo' preselio u niži rang, pola igrača je otišlo u novoforimrani klub – 'Sarajevo'. Pored njih mnogo nogometaša 'Saška' i 'Đerzeleza' pojačalo je tim koji će kasnije preseliti na Koševo", izjavio je Muhidin.
Sudar "Saška" i "Đerzeleza" jači od aktuelnog gradskog derbija
Sportski novinar Nikola Bilić rado se sjetio jedne utakmice koju je posmatrao na stadionu "Šesti april".
"Ne mogu se tačno prisjetiti godine, bila je 1949. ili 1950. Uglavnom, snage su odmjerili 'Sarajevo' i podgorička 'Budućnost'. U jednom trenutku na teren je sletio avion-jedriličar. Mislim da je sa njim upravljao prof. Hrelja. Čini mi se da su ljudi u to vrijeme više voljeli najvažniju sporednu stvar na svijetu nego danas", priča Bilić.
Nekadašnji nogometaš "Sarajeva", Ibro Biogradlić, pamti svoje "šestoaprilske avanture".
"Sjećam se da je pored stadiona bila i baraka. Ja sam išao u Tehničku školu, tako da sam dobar dio života proveo u tom dijelu grada. Utakmice sam posmatrao sa brda gdje je sada naselje Gorica. To je sve izgrađeno, pa izgleda potpuno drugačije. U sjećanje mi se urezao jedan nastup. Naime, 'Sarajevo' je igralo protiv 'Željezničara' prijateljsku utakmicu. Pobijedili smo 3-1, a mene je čuvao Bajrami. Publika je bila zainteresovana za nogomet, jer je tada bilo manje razonode", ističe Biogradlić.
Naglašava da je nekada davno postojao drugačiji gradski derbi.
"Sudari 'Saška' i 'Đerzeleza' bili su uistinu veliki okršaji. Prštalo je sa svih strana. Usudio bih se reći da su bili jači od današnjih duela dva najpopularnija bh. tima. Nije ovo nikakvo pretjerivanje. Zaista je bilo tako. Kao kroz maglu se sjećam jedne prekinute utakmice, ali se ne mogu sjetiti zbog čega se to desilo. Meč je nastavljen poslije nekoliko dana kod rezultata koji je bio postignut tokom prekida. Sjećam se i kada je Dževdetu Mustagrudiću slomljena noga na ovom stadionu. Također, pored je bila Željeznička stanica, jer je odatle išao voz za Ilidžu, pa je nekako uvijek bilo živo. Sve u svemu, nosim lijepe uspomene. Sa nostalgijom se prisjetim nekih momenata", kaže Biogradlić.
Ipak, kada se počeo graditi bulevar i kada je tramvajska pruga proširena prema novoj Željezničkoj stanici, stadion se morao ukloniti.
Mnogi pamte da su drvene tribine prenesena na novoizgrađenu Grabavicu. Otvaranje Doline ćupova bilo je 1953. godine.
Pomenute legendarne drvene tribine bile su locirane na zapadnoj strani, ali su, nažalost, u minulom ratu potpuno izgorjele.
Danas se na lokaciji gdje je nekada bio prvi veći stadion u Sarajevu nalazi zgrada.
Rijetko ko spominje da je upravo to mjesto bilo poprište velikih nogometnih bitaka...
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
