ANALIZA / Organizacijska kriza je temelj finansijskog pada FK Sarajevo
Krenimo redom. Od završetka rata FK Sarajevo ne uspijeva da se nametne kao lider u bh. nogometu, gdje mu je, uz Željezničar, i prirodno mjesto. Osnovni problem leži u činjenici da je klub žrtva različitih igara i da su se kadrovi birali po pogrešnim kriterijima. Ipak, organizacijska kriza je temelj finansijskog pada. Međutim, ovo što se sada dešava je posljedica velikog nereda koji gotovo neprekidno vlada.
U periodu nakon rata glavni akter bio je Muhamed Granov. Ovaj predsjednik Uprave nije iskoristio priliku da unaprijedi klub nego je trošio mnogo novaca na igrače sumnjivog kvaliteta. Nakon njegove dolazi kratkotrajna era predsjednika Mehe Obradovića, koji za direktora kluba dovodi Sabahudina Resića. To je jedini poslijeratni period kada ovaj kolektiv pokušava da napravi pomak, prije svega marketinški.
Kada izbace uljeza nastavlja se bitka klanova
Već tada pojedinci se etabliraju u organima koševskog premijerligaša. Nakon povlačenja Obradovića slijedi period nestabilnosti u kojem se različite individue mijenjaju na čelnim mjestima. Ipak, ako se pažljivije analizira situacija, može se zaključiti da se već u to vrijeme polako formirao današnji menadžment. Preskačući periode do osvajanja posljednje titule 2007, osvrnut ćemo se na prethodnu upravu, koju su predvodili predsjednik Hajrudin Šuman i potpredsjednik Mensud Bašić. Poslije uspjeha i prvog mjesta u prvenstvu, ova garnitura ne uspijeva napraviti preokret i klub usmjeriti u pravom smjeru. Naprotiv, baš tada jača aktuelni klupski menadžmet.
Recimo, generalni direktor kluba, Nihad Baljak predratni je ekonom bordo tima. Mnogi će reći kako je nedorastao trenutnoj funkciji. Na pomen njegovog imena okrenut će palac prema dolje.
Generalni sekretar kluba Mirsad Alihodžić prije rata bio je zaposlen u SD Sarajevo, ali na poslovima vezanim za igre na sreću - tombole. U tom periodu radio je zajedno sa Salkom Ćimićem, a saradnju je dvojac nastavio i u timu sa Koševa. Drugi će podvući da je upravo Alihodžić najveći destruktivac Sarajeva (to su istakli ljudi koji su nedavno podnijeli ostavke). Osim njih, kroz klub je prodefilovao ogroman broj bivših igrača koji su radili razne poslove. Od trenera omladinskih kategorija, preko direktora kluba, do različitih funkcija u Upravnom ili Nadzornom odboru.
Zanimljivo, oni su između sebe podijeljeni u klanove i konstantno vode bitke kako bi obezbijedili da oni sami ili članovi njihovih porodica, prije svih braća, sinovi ili zetovi, kao i djeca njihove braće i sestara, ili rođaci, imaju svojevrsne privilegije. Tako je kroz klub promarširalo mnogo porodičnih akvizicija u pokušaju da postanu nogometaši. Interesantno, kad se pojavi neko ko ne pripada spomenutim klanovima, za kratko prekidaju svoje sukobe i ujedinjuju se u borbi protiv "uljeza" kako bi ga spriječili da napravi značajnije promjene te razbije trenutni, za klanove odgovarajući sistem. Kada uspiju u tome, onda se ponovo vraćaju svojim "beskonačnim ratovima". Ovo su na svojoj koži osjetili bivši predsjednici Obradović, Gracić i Blekić, kao i uposlenici Džemidžić i Muratović.
Lični interes ispred interesa kluba
Osim upitne stručnosti, u javnosti se sve više počelo postavljati i pitanje poštenja ljudi u klubu. Bolji poznavaoci prilika reći će da je lični interes ispred klupskog.
Sve nabrojano zadnjih desetak godina dodatno frustrira istinske pristalice bordo boje, koji su vrlo često u situaciji da se suprotstavljaju raznim upravama kluba, a pogotovo menadžmentu. To se posebno intenziviralo zadnjih nekoliko godina, kada dolazi do smjene generacija na najvatrenijoj - sjevernoj tribini koševskog stadiona. Tada se pojavljuju neki novi momci koji kreću u beskompromisnu borbu za "bolje Sarajevo".
Već tada se vrlo otvoreno govori i sumnja u dobre namjere ljudi koji su zaposleni u Titovoj 38/b. Ironično, sa druge strane, menadžment kluba šikanira i odbacuje najvjernije navijače. Naposljetku, na svakom koraku pokušavaju da neutraliziraju njihovo prozivanje.
Sagledavajući sve navedeno, postavlja se pitanje kako je moguće da upravni odbori u prošlosti nisu prepoznali mahinacije postojećeg menadžmenta? Prva i osnovna paradoksalna činjenica je da su oni volonteri koji upravljaju klubom iz hobija, bez ikakve naknade.
Olakšavajuća okolnost je da su svi sportski klubovi udruženja građana, te nisu podvrgnuti svim zakonskim kontrolama kojima podliježu druga pravna lica poput raznih oblika preduzeća. Postojeći menadžment FK Sarajevo istrajava samo na jednoj tezi koja glasi - Upravni odbor treba da obezbijedi novac i da ne treba da ga bude briga kako se taj novac troši. Treba spomenuti da je klupski račun dugo vremena blokiran.
Ljeto velikih iluzija
Spomenuti sistem je funkcionirao dugi niz godina, ali u 2010. godini dolazi do obrata. Naime, u nogometu postoji egzaktni, ključni pojam oko kojeg nema spora – rezultat. Nakon neispunjenog cilja, plasmana u Evropsku ligu, počinju se dešavati stvari koje razdrmavaju temelje matrice. Nažalost, prije toga desilo se ubistvo Vedrana Puljića u Širokom Brijegu, što dodatno radikalizira odnose. U zimskom prelaznom roku klub nije prodao niti jednog igrača, niti je dovedeno pojačanje (to ide na dušu Mehmeda Janjoša). Da stvari budu još tamnije, nisu produženi ugovori sa onim prvotimcima kojima ističu u junu 2010. (zbog toga je bez obeštećenja otišlo osam igrača). Klub je u finansijskom smislu tonuo kao Titanik.
Sve ovo dovelo je klupski menadžment u situaciju da igračima prestaje isplaćivati plate. Suočeni sa novonastalom situacijom, pokušavaju naći spasioca. Nakon nekoliko mjeseci pronalaze Zijada Blekića, koji posuđuje novac i koji će kasnije postati šef ambicioznog bordo projekta. U međuvremenu se i na navijačkoj strani dešavaju promjene. Naučivši vrlo skupu lekciju koja je plaćena životom Vedrana Puljića, te ranjavanjima nekolicine drugih navijača, oni su shvatili da se za svoje viđenje kluba mogu boriti samo ako imaju jaku organizaciju. Oni nešto mlađi dali su dodatani impuls radu udruženja navijača UNFKS, dok su oni nešto stariji orgnaizirali novo udruženje "Bordo prijatelji 1946" kojeg mahom čine uspješni i obrazovani ljudi. Ovako organizovani na civilizovan način pokušavaju da uspostave kontakte sa čelnicima kluba. Komunikacija sa menadžmentom i Upravnim odborom traju od februara 2010. do dana kada je odigrana utakmica sa Širokim Brijegom na Koševu. Tada je kulminiralo nezadovoljstvo i došlo je do velikih nereda.
Tadašnja uprava i menadžment kluba u svom saopštenju na indirektan način optužili su "Bordo prijatelje", smatrajući da oni stoje iza incidenata. To je dovelo do prekida svih razgovora. Ovakva situacija traje do pred samu skupštinu (koja je održana u junu ove godine), kada Zijad Blekić, koji tada već figurira kao kandidat za prvog čovjeka kluba, počinje komunikaciju sa predsjedništvom udruženja "Bordo prijatelji". Nudi im se saradnja.
Blekić prihvata plan razvoja kluba za period 2010. – 2014. godina kao ključni dokument i daje sa svoje strane garancije da će FK Sarajevo raditi na njegovoj implementaciji. Jedini uslov druge strane bio je odlazak iz kluba Baljka, Alihodžića i Merdanovića. Međutim, nakon manje od pola godine predsjednik je shvatio da se stvari teško mogu promijeniti i da je u jednosmjernoj ulici. Blekić pored navedenih, uz zdravstvene razloge, odstupa zajedno sa pojedinim članovima Uprave. Hiljade navijača Sarajeva ostalo je zatečeno i razočarano. Ljetna obećanja postaju iluzija. Stvari se vraćaju na početak.
Aktuelna situacija je teška. Klub grca u dugovima. Na koljenima je, prijeti stečaj. Jedan od najpopularnijih bh. timova došao je do zida i hitno je potrebna kadrovska revolucija.
Pred FK Sarajevo su teški dani, a mukotrpan će biti put oporavka. Posebno zato što je činjenica da klub nema strategiju razvoja već godinama.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
