Odjeci nakon Tirane
0

ANALIZA / Odnos nekih igrača prema dresu BiH je ispod svakog nivoa

Piše: Edin Isanović
Foto: Feđa Krvavac/Fotoservis
Foto: Feđa Krvavac/Fotoservis
Nakon remija sa nogometnom reprezentacijom Albanije možemo reći da stanje u državnom timu ne nudi optimizam za rasplet kakav želimo. Naime, u okviru 3. kola grupe D kvalifikacija za odlazak na kontinentalnu smotru 2012. u Poljsku i Ukrajinu, izabranici Safeta Sušića odigrali su neodlučeno u Tirani. Bilo je 1-1.

Da li smo mi nerealni ili imamo prosječnu reprezentaciju, sa prosječnim igračima koji nastupaju u prosječnim evropskim klubovima? Bliže istini je, čini se, ovo drugo.

Dakako da je neuspjeh ako ne pobijediš selekciju od koje si na papiru bolji u svim parametrima. To ćemo prikazati kroz prizmu činjenica.

Potrošen kredit

Recimo vrijednost "zmajeva“ prema podacima transfermarkta.de je trostruko veća od vrijedosti Albanaca. Na ranking listi (na kojoj konstantno padamo) smo također bolje rangirani. Iako se ne možemo pohvaliti 59. mjestom, ipak smo ispred pomenutog suparnika koji je 67. Osim toga prilikom žrijebanja grupa mi smo bili u trećem, a Albanci u petom šeširu.

Sve sugerira da smo jednostavno "morali“ slaviti u glavnom albanskom gradu. Nažalost, nismo! Razloga je mnogo. Prije svih treba istaći da nismo imali ni sreće, ali sreću treba zaslužiti. Miralem Pjanić, veznjak Lyona u dva navrata pogodio je okvir gola.

Međutim, ono što treba da zabrine jeste odnos pojedinih igrača prema državnom dresu. Tu prije svega mislimo na Zvjezdana Misimovića koji već dugi niz utakmica ne pruža partije na nivou očekivanog. Potrošio je sve kredite.

Njegov nekadašnji saigrač iz Wolfsburga, Edin Džeko, također, za reprezentaciju ne igra kao nekada ili bolje rečeno ne igra kao za svoj klub.

Za primjer im može poslužiti Elvir Rahimić koji u smiraju karijere za nacionalni tim daje više od maksimuma, stoga je vrlo, vrlo omiljen. Isto se odnosi i na Spahića koji je u Tirani malo zakazao, ali u svakom slučaju zaslužuje plus za sve dosadašnje nastupe.

Ipak, može mu se ozbiljno prigovoriti na nekorektno ponašanje prema Pjaniću (kod izvođenja slobodnog udarca) i lošem odnosu prema pojedinim medijima (samo odabranim medijima daje intervjue i izjave). To svakako ne može poslužiti kao primjer kapitena jednog državnog tima.

Zlatan Muslimović je neopravdano zapostavljen

Nonšalantno ponašanje golmana Hasagića (mislimo na stalno driblanjem pred golom) zaslužuje kritiku. Izgleda da je previše siguran da je nezamijenjiv. No, zaboravlja da je na klupi sjajni Asmir Begović koji je svoj posao u drugih 45 minuta odradio rutinski.

Pohvale za prikazano idu na račun odličnog Miralema Pjanića, koji je uz Mensura Mujdžu i pomenutog Elvira Rahimića bio najbolji na terenu stadiona Kemal Stafa.

Prolaznu ocjenu mogu dobiti Haris Medunjanin, Boris Pandža (za drugo poluvrijeme), Senad Lulić i Vedad Ibišević.

Selektoru Sušiću se može zamjeriti zašto je šansu u početnih jedanaest pružio nesigurnom Adnanu Mravcu. Početnička pogreška zbog koje je trebao dobiti crveni karton (bio posljednji igrač odbrane) olakšala je Albancima put do gola.

Ono što posebno iritiira bh. javnost jesu izjave kako reprezentativaca, tako i šefa državnog nogometnog tima. Navikli smo na rečenice - “Nije još sve izgubljeno”, "u igri je još 21 bod”, “dali smo sve od sebe, ali nismo imali sreće”…

Za kraj smo namjerno ostavili nezasluženo zapostavljenog Zlatana Muslimovića, igrača kojem je reprezentacija svetinja. Po opštem uvjerenju davno je trebao dobiti šansu u udarnih jedanaest. Ne pamti se kada je podbacio. Ljubimac publike! Koliko voli svoju zemlju najbolje je pokzao posljednjim gestom.

Naime, kada je izostavljen sa reprezentativnog spiska, pa ponovo pozvan, rekao je da je za njega drževni dres na prvom mjestu. Spakovao je kofere i stigao na odredište nadajući se da će konačno zaigrati.

Nažalost, to se nije desilo. Naposljetku, nije bio razočaran, otišao je da pozdravi navijače.

Da su nam svi kao Zlatan Muslimović…

Nadamo se da će Sušić naći pozitivne stvari u ovom remiju, nadati se da su njegovi izabranici nešto naučili, te da se nisu obeshrabrili.