INTERVJU / "Od igrača tražim fokusiranje na teren, neću dozvoliti nedisciplinu"

Koliko će Vam trebati vremena za lociranje problema i njihovo ispravljanje?

Kada se ekipa preuzme u ovakvim okolnostima vremena je uvijek malo. No, ja sam optimista. Mislim da ćemo iz utakmice u utakmicu samo rasti.

Zašto ste u nezavidnoj situaciji odlučili prihvatiti izazov?

Šanse se dobivaju baš u ovakvim situacijama. Preuzimam značajan posao koji svi skupa moramo odraditi. Nadam se da ćemo uz pomoć svih ljudi kojima je bordo boja pri srcu napraviti dobre stvari. Prije dolaska na klupu Sarajeva brojni prijatelji su mi govorili da dva puta razmislim prije nego što donesem konačnu odluku. Mislili su da bez šest standardnih igrača neću moći savladati tim sa Polica. Međutim, uz maksimalno zalaganje igrača, priča se dobro završila. Reći ću samo da Sarajevo ima raznih profila igrača i da svi koji su ugovorom vezani za tim sa Koševa posjeduju kvalitet.

Često ste apostrofirali da treba razgovarati sa igračima i da je sve do psihe?

Tako je! Kako drugačije objasniti činjenicu da je ova ista ekipa bila na pragu ulaska u Evropsku ligu? Pa nisu igrači preko noći mogli zaboravti igrati nogomet. Većina navijača je nakon sjajnih partija u takmičenju koje je po rejtingu drugo u Evropi smatralo kako će bordo tim dotaći vrh u domaćem prvenstvu. Nažalost, do toga nije došlo. Ovo što se sada događa je vještačka kriza, koja na svu sreću polako prolazi. Sa igračim sam već održao dva ili tri sastanka. Rekao sam im da od njih zahtijevam da se fokusiraju samo na teren, da ih ne opterećuje suđenjem i hoće li konkurenti pobijediti ili ne.

Zabrinjava li Vas loša fizička sprema?

Sa Leotarom su odigrali disciplinovano. To su mogli vidjeti svi prisutni. Sa tog aspekta sam izuzetno zadovoljan. Što se tiče fizičke spreme milslim da je bitno da svih jedanaest igrača koji nose dres Sarajeva moraju igrati do krajnjih granica svojih mogućnosti. Okolnosti se mijenjaju ako sedam ispoštuje dogovor, a trojica podbace. Tada se unosi nemir u ekipu. To neću dozvoliti. Bilo je priča da su pojedini igrači do kasno u noć ostajali po kafićima?

Čuo sam za te priče, ne znam koliko su istinite. Ne pada mi na pamet glumiti policajca i tražiti ih po kafanama. Svi moraju davati sve od sebe, kako na treninzima tako i na utakmicama. Ko ne bude imao takav pristup sigurno neće igrati, bez obzira kako se zove. Kompromisi uvijek postoje, ali postoje i granice kompromisa.

Naredno iskušenje čeka vas u Zenici. Šta znate o Čeliku?

Analizirao sam igru našeg narednog suparnika i na mene su ostavili jak dojam. Ono što je karakteristično jeste da puno drže loptu u svom posjedu i da traže igru. Imaju dobre igrače i ako bih trebao nekoga izdvojiti onda su to Jamak i Duro. Svoje izabranike pokušat ću psihički pripremiti. Scenarij atmosfere na Bilinom polju već znaju. Mi uvažavamo protivnika, ali i sebe, svakako.

U igračkoj karijeri ste pored Sarajava igrali za Bordeaux, Olympiacos, Bursaspor i FK Austria Wien. Zanimljivo, sa francuskim klubom ste 1995. godine osvojili Intertoto kup u društvu sa jedim Zidanom?

Karijeru sam počeo pisati na najvećem bh. stadionu 1989. godine. Nakon toga sam otišao u vojsku. Poslije povratka u ratu sa klubom izlazim van granica BiH. Na jednom turniru me uočio Slavoljub Muslin tadašnji trener Bordeauxa i predložio mi da dođem. Naravno, pristao sam. U to vrijeme dres ovog kluba su noslili Zidan, Lizarazu, Dugary... Ostaju lijepe uspomene. Osvojili smo Intertoto kup 1995. Kasnije sam preselio u grčki Olympiacos. Tada sam igrao zajedno sa Refikom Šabanadžovićem. Naredna destinacija bila je Bursa, pa Austria. Prije ponovnog povratak u Tursku igrao sam i za Sarajevo. Skupio sam i 30 nastupa za reprezentaciju.

Vi ste veliki prijatelj sa aktuelnim trenerom Olympiacosa, Božidarom Bandovićem?

Svakako! Stalno smo u kontaktu. Pokušat ću organizovati prijateljsku utakmicu ova dva kluba na ljeto. Kažem pokušati, jer ne volim nešto obećati, a da na kraju od toga ne bude ništa.