Tokom nedavnog boravka u Barceloni Baho se susreo sa Bojanom Krkićem starijim, porodicom uspješnog bh. košarkaša Nihada Đedovića, košarkaškim velikanom Zoranom Savićem, te sjajnim golmanom Rankom Stojićem. Sabahudin Topalbećirević donosi priču i o izborima za novog predsjednika Barcelone, ali i nešto više o predstojećem finalu Lige prvaka Inter - Bayern.
Šteta što veze nisu funkionisale tokom utakmice Barcelona - Valladolid. Toliko toga je bilo pripremljeno da sam siguran da bi gledaoci bili zadovoljni s obzirom da bi saznali mnogo toga vezanog ne samo za tu utakmicu već puno stvari i oko same španske lige. Žao mi je jer su mogli kratko čuti i Bojana Krkića, naravno ne malog Bojana, nego njegovog oca koji se također zove Bojan.
Zanimljivo da Krkić stariji ide na kurs engleskog, pa je za pretpostaviti da se možda familija sprema u jedan od najvećih engleskih klubova. Treba reći da Krkić stariji već 13 godina radi kao skaut Barcelone.
Ponovo sam se vidio sa Zoranom Savićem, nekadašnjom velikom košarkaškom zvijezdom i čovjekom koji plijeni jednostavnošću. Nikada nije zaboravio gdje je rođen, a ponikao je u Čeliku, i najzaslužniji je za dolazak našeg Nihada Đedovica u Barcelonu. Zoran puno očekuje i od novih izbora za presjednika Barcelone, jer ukoliko njegov prijatelj zauzme tu poziciju, on postaje skoro pa prvi čovjek košarke u Barceloni.
Porodica Đedović u Barceloni
Naravno, najljepši dio puta vezan je za porodicu Đedovic koja se bori i to uspješno za što bolji put svojih sinova Nihada i Edina. Nihad ima ugovor sa Barcelonom još tri godine i prema riječima Zorana Savića oni u njemu vide nasljednika Basilea, što je i realna opcija, ako ne ove onda sigurno naredne godine.
Velika priča je i njegov mlađi brat Nedim. Sa deset godina je došao u Barcelonu, a evo tri godine kasnije, perfektno govori engleski i španski. U konkurenciji igrača do 13 godina je najveća nada Barcelone. Aferim. To su momci iz Bosne i Hercegovine.
Na kafi sa Rankom Stojićem
Sreo sam Ranka Stojića bivšeg sjajnog golmana, danas uspješnog menadžera koji je prodao jednog Luisa Sahu u Manchester i Sisea u Liverpool. Izvanredan čovjek koji voli da radi sa mladim talentima, da ih usmjerava i pomaže im. Nikada nije zaboravio svoje Bugojno, a naglašava da nikad nije izgubio ni na Koševu ni na Grbavici i da je uvijek imao inspiraciju da brani protiv Sarajeva i Željezničara. Za Džeku kaže da je među tri napadača na planeti i da očekuje od Sušića da odvede BiH na Evropsko prvenstvo.
Odlazak Laporte
U Barceloni slijede izbori za novog predsjednika jer gospodin Laporta nakon dva mandata napušta mjesto predsjednika. Ostat će upamćen kao jedan od najuspješnijih u istoriji, po mom mišljenju i najuspješniji. Ali i takvog Laportu ne vole pretjerano navijači Barcelone. Katalonci cijene instituciju porodice pa je Laporta po njihovom mišljenju ispao mali čovjek jer je ostavio ženu i djecu i okrenuo se konobarici iz Barcelone. Ali za njega nema problema. Kažu da je uspostavio poslovne veze širom svijeta i da njegovo bogatstvo vrtoglavo raste.
Barcelona sa budžetom od 400 miliona eura ove godine nije ostvarila san da postane prvak Evrope u Madridu, na Santjago Bernabeu i to ne mogu da prežale. Ipak, prvaci su Španije, a dokaz da pokazuju maksimalnu odlučnost da već sljedeće sezone osvoje titulu prvaka Evrope je dovođenje Davida Ville odmah nakon posljednjeg kola. Čeka se jos Fabregas.
Real Madrid tuguje. Nijedan trofej, nijedno finale, a da ironija bude veća u španskoj Primeri nikad veći broj osvojenih bovova i opet ništa.
Platili su Ronalda 94 miliona, a vjerovali li ne vratili novac za deset mjeseci samo od prodaje dresova. Naime, prodali su milion i dvije stotine hiljada dresova po cijeni od 85 eura. Nevjerovatno! David Silva je pred potpisom, a očekuju još dvije, tri velike zvijezde. Iskreno, ja bih volio da se ili u Barceloni ili u Realu nađe mjesto za naseg Edina Džeku. On tamo pripada, siguran sam.
Mourinho ili Luis van Gal
Nakon kratke stanke u Sarajevu, vraćam se u Španiju, ovaj put u Madrid, na veliko finale Inter - Bayern. Moje 13 finale. Nije malo. Pamtim kao najveće ono iz Barcelone 1999. godine kada je Manchester pobjedio Bayern i ono iz 2005. godine kada se Liverpool vratio od 0-3 do 3-3 i konačne pobjede. Pamtim svoje prvo finale iz 1995. godine i trijumf Ajaxa, pa penale Juventusa i gol Jugovića iz 1996., trijumf Borussie Dortmund protiv Juventusa iz 1997., Realove dvije titule iz Amsterdama 1998. godine protiv Juventusa i Pariza i 2000. protiv Valencije.
Danas sam u Madridu koji čeka sa nestrpljenjem veliko finale. Evo Intera konačno za kojeg još uvijek igra Javier Zaneti, isti onaj koji je igrao i 6. maja 1998. godine kada sam prenosio Inter-Lazio (3-0 ) i kada je bio strijelac u finalu Kupa UEFA u Parizu.
Nekako su mi podjednako dragi i Inter i Bayern. Teško da se mogu odlučiti za koga ću navijati sada kada to mogu - kao gledalac. Bayern sam oduvijek volio, još kao klinac, a Inter mi je drag i zbog Moratija, predsjednika koji je uistinu fanatik i naravno zbg Mourinha. Volio bih da igra Ribery, ali i ovako očekujem veliku utakmicu. Svi nekako govore o defanzivnom Interu, a ja mislim da će to biti otvorena utakmica sa dosta golova. Mourinho protiv Louisa van Gala.
Prije 15 godina kad sam radio svoje prvo finale Van Gal je postao prvak sa Ajaxom, Mourinho je negdje okolo prevodio sa španskog na engleski. On je danas prvi i najskuplji trener svijeta. To vam puno govori. Nikada se ne predajite i tragajte za svojim ciljem. Do cilja ćete doći samo ako ga iskreno želite.
Uživajmo zajedno u finalu. I zaista, neka pobijedi bolji.
