"Kad igraš za Sarajevo moraš imati pobjednički mentalitet"

Odlične partije si pružao dok si igrao u dresu Slavije. Tada je bilo govora o tome da bi mogao nastupati za A reprezentaciju BiH, no, to se nije dogodilo. Zašto?

Dobro sam igrao za Slaviju i tada su se pojavile priče da ću dobiti poziv za reprezentaciju. No, nisam imao bh. pasoš, procedura je bila isuviše komplikovana i to je jedini razlog zašto nisam zaigrao za BiH, a bio sam spreman to učiniti.

Kada je riječ o Premijer ligi, najduže si član FK Sarajevo. Kako se osjećaš u klubu i u glavnom gradu BiH?

Zaista, ovdje se osjećam kao kod kuće. Navikao sam se na klub i grad, malo mi nedostaje kuća, ali ne žalim se. Nikakve zamjerke nemam na klub, igrače, Sarajlije, sve je na vrhunskom nivou.

Gledajući na ono što si do sada postigao u FK Sarajevo, šta možeš izdvojiti kao najveći uspjeh?

Sa Sarajevom do sada nisam osvojio titulu, ali ću uvijek pamtiti naše odlične partije u pretkolima Evropske lige. Važno je predstaviti se na velikoj sceni, a smatram da smo mi to dobro uradili i da smo dali sve od sebe.

Mnogi će reći da je igra ekipe Sarajeva ispod očekivanja. Borba za titulu je izgubljena, ali je aktuelna borba za Evropu. Može li se osigurati ta pozicija na kraju sezone?

Bilo je previše priča o tome, tako da se ne bih osvrtao na to. Ono što mogu reći je da ćemo dati sve od sebe kako bismo na kraju osvojili što je moguće bolju poziciju i osigurali takmičenje u Evropi. Konkurenti jesu u prednosti, ali ima još dosta utakmica i mi ćemo dati maksimum do kraja. Kad igraš u Sarajevu cilj ti je uvijek titula, mentalitet mora biti pobjednički, tako da svaku utakmicu idemo na pobjedu.

Kakvo je tvoje mišljenje o navijačima FK Sarajevo? Da li igračima pomaže ili odmaže pritisak s tribina?

Igrao sam u mnogim klubovima i pred različitim navijačima, ali Horde zla su za mene najbolji navijači. Daju nam podršku svih 90 minuta, to rijetko gdje ima. Kada igraš za Sarajevo moraš biti svjestan da igraš za najveći klub u BiH. Trebaš biti spreman i na pohvale, ali i na povike s tribina. Ja sam dugo u Sarajevu, navijači ne vrše pritisak na mene i uvijek mi je zadovoljstvo igrati pred njima.

Utakmice sa Željezničarom se uvijek nestrpljivo čekaju. Šta ti znači susret sa vječitim rivalom i možeš li izdvojiti jedan koji ti je ostao u sjećanju?

To su uvijek veliki susreti, jer je rivalitet očit. Derbi je utakmica s posebnim emocijama. Svi igrači daju svoj maksimum, a znaju odigrati i preko svojih mogućnosti. Meni je lično najdraža pobjeda na Grbavici, kada su se za veliko slavlje pobrinuli Škoro i Jahović. Taj dan se ne zaboravlja.

Ima li nešto za čim žališ u dosadašnjoj karijeri?

Pa i nema. Napravio sam što sam napravio. Možda je moglo i bolje, a možda i gore, ko zna. Mogu reći da sam zadovoljan svojom karijerom.

Poznat si kao odličan motivator ekipe. Kako uspijevaš u tome?

Ja sam generalno takva osoba. Ne volim da gubim i teško podnosim poraze. S kim god da igramo, dajem sve od sebe. To nastojim prenijeti i na svoje saigrače. Motivišem ih da se borimo i kada ne ide. Sa starijim igračima pokušavam podići ekipu na viši nivo kako bismo se vratili i zabilježili dobar rezultat.