Semjon Milošević: Najteže mi je igrati protiv FK Sarajevo
Tridesetdvogodišnji Semjon Milošević je u seniorskoj konkurenciji karijeru počeo u nikšićkoj Sutjesci iz tadašnje 1. lige SRJ. Godine 1996. je debitovao sa nepunih 16 godina, a standardan igrač je postao sa 18 godina i odigrao je više od 100 utakmica u 1. ligi SRJ. S ovim klubom je osvojio i peto mjesto, što je popriličan uspjeh u konkurenciji sa najboljim srbijanskim klubovima poput Zvezde i Partizana.
Nastupao si za mnoge klubove u BiH, gdje si bio najuspješniji i odakle nosiš najljepše uspomene?
Moj uspjeh kao igrača je vezan uz najveće klupske uspjehe FK Sarajevo. S ovim klubom sam osvojio Premijer ligu, a bili smo i na pragu Lige prvaka. Nažalost, eliminisao nas je Dinamo Kijev u 3. pretkolu. S Koševa nosim uspomene koje se teško mogu opisati riječima, uvijek kada pomislim na to, srce jače lupa i trnci prolaze kroz tijelo, to su jednostavno velike stvari i dešavanja za mene i to nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Biti dio svega toga je fantastično.
Bio si i blizu reprezentativnog dresa, šta se dogodilo?
Dobre partije u FK Sarajevo su me približile reprezentaciji, ali nisam dobio priliku i to je ono što mi i danas smeta, jer znam da sam tu priliku zaslužio. Pa da sam makar poluvrijeme odigrao, da me neko ocijeni, ne bi mi bilo krivo. Ovako, nikad neću saznati...
Iako si stoper, u karijeri si postigao mnogo golova. Ima li neki od njih posebno mjesto u tvom sjećanju?
Bilo je zaista dosta bitnih golova u mojoj karijeri koji su u određenim trenucima bili ključni. Ipak, najdraži mi je onaj protiv Basela u Kupu UEFA.
Navijači i stručni štab FK Sarajevo su te smatrali jednim od najborbenijih igrača, posebno u vječitom derbiju. Kakav je osjećaj susresti se sa ljutim rivalima i da li bi ikad zaigrao u dresu FK Željezničar?
Derbi sa Željom je svetinja za navijače. Meni je to oduvijek bilo jasno i uvijek sam se trudio da odigram tu utakmicu maksimalno dobro. Na takav susret se dugo čeka. Za Željezničar, poslije Sarajeva, nikada ne bih igrao. Morate shvatiti da postoje granice koje ne treba prelaziti. To je moje poštovanje prema simpatizerima Sarajeva i svemu onom što su mi dali.
Ljubimac si vatrenih navijača kluba s Koševa koji su ti dodijelili nagradu Ismir Pintol. Cijene te čak i kada igraš protiv Sarajeva. Šta osjećaš u tom trenutku?
Nije dobro kad vas emocije nose. Igrati protiv bivšeg kluba jeste čudno, ali kad bolje razmislim, moji bivši klubovi su gotovo cijela liga. Međutim, iskreno, najteže mi je igrati protiv FK Sarajevo, ali sam profesionalac i to uvijek mora biti na prvom mjestu. Biti omiljen među navijačima je povezano sa onim što dajete na terenu. Prave fudbalske sredine možete pridobiti samo pravilnim odnosom i kvalitetnim partijama. Poštovanje se ne može kupiti novcem, to se mora zaslužiti. Meni je to zaista velika satisfakcija, jer gdje god sam igrao mogu s obrazom reći da sam dao sve od sebe. Najgore što vam se u fudbalu može dogoditi je ako ste svjesni da niste dali sve od sebe. To je destruktivan osjećaj za pravedne ljude. Nagrada Ismir Pintol za mene je ogromno priznanje, jer su navijači koji su mi je dali time priznali svaku kap prolivenog znoja i krvi za bordo dres. Siguran sam i danas, kao i tada, da je došla u ruke prave osobe.
Postoji li nešto za čim žališ u svojoj karijeri?
Osim reprezentativnog dresa, nikad neću prežaliti finale Kupa BiH protiv Željezničara, kada sam nastupao za Čelik. Moglo se napraviti više, ali zbog neznanja, nezalaganja, neživljenja za fudbal, indolentnosti i nesaosjećajnosti ljudi koji su vodili Čelik, mi smo završili kako smo završili. S druge strane imali smo Želju koji je imao sve to. Najviše mi je žao onih 15.000 ljudi i imena Čelik s kojim su se mnogi igrali i previše. Neću nikada bježati ni od svoje odgovornosti, to neka ocijene drugi.
U posljednje vrijeme se govori o smanjenju Premijer lige. Šta misliš o tome?
Iskreno, ne znam šta će donijeti smanjenje lige. Ja bih je smanjio tako što bih odstranio sve one klubove koji ne mogu finansijski podnijeti takmičenje, a poboljšao bih i školovanje kadrova. Dakle, bitan je kvalitet, ne kvantitet.
Trenutno si igrač Leotara. Da li si zadovoljan svojim igrama i rezultatima kluba i ko je favorit za osvajanje titule prvaka?
Što se tiče Leotara, rezultatima nisam zadovoljan. Najvažnije mi je da budem fokusiran na svoj rad i svoj dio posla, na to mogu utjecati i budite sigurni sam sam sebi i najbolji sudija i dželat. Znam samo da ne vidim razliku u svojoj igre od danas i unazad 10 sezona, to je ono na šta se fokusiram, ostalo odlučuju drugi. Što se tiče favorita za osvajanje titule, mislim da su to Željezničar i Široki Brijeg. No, ne treba otpisati Sarajevo i Borac.
Čime se planiraš baviti kada završiš karijeru?
Mislim da se mogu baviti trenerskim poslom, ali treba razmisliti ima li smisla raditi u BiH. Studiram sportski menadžment na FASTO-u u Sarajevu. Dosta stvari se poklapa sa onim s čim već imam iskustva. Mislim da bi budući treneri trebali ići na fakultete i tako se razvijati kao radnici u sportu. Za sada sam na pola puta, trudim se da položim ispite u roku, jeste naporno, ali imam cilj i idem ka njemu, Nadam se da ću u tome uspjeti.
