Analiza / Juventus rutinski potvrdio da je u svakom pogledu klasa iznad Monaca
Leonardo Jardim sa svojim Monacom ispričao nam je ove sezone jednu veliku, posebnu priču, ali nekad u životu, a fudbal je 'najživotniji' od svih sportova, udariš u zid realnosti. Zid koji ti kaže da mladost, talent i taktička avangarda nekad ne vrijede previše, ako s druge strane imaš ekipu koja je bolja u svakom fudbalskom aspektu. Juvenstus nije Dortmund da ti pokloni okean nebranjenog prostora u defanzivnoj tranziciji, Gigi Buffon je doktor golmanskih nauka za Romana Burkija, jednako kao Bonucci i Chielini za Sokratisa i njegovo stopersko društvo.
Pojednostavljeno, Juve ništa ne poklanja, a sve što ponudiš uzima. Monaco je izbacio Borussiju ponajprije kažnjavajući igračku i taktičku naivnost sastava iz Dortmunda, jednako kao što je sinoć platio isti račun kod ekipe koja je klasa iznad.
Massimiliana Allegrija smo nakon dvije četvrtfinalne utakmice protiv Barcelone toliko nahvalili da nema potrebe da ponavljamo iste rečenice. Sjajni je talijanski strateg sinoć iznenadio sve, sigurno i protivničkog trenera, kad je na travnjak izveo sastav sa tri stopera. Ideja koju su mnogi najavljivali za okršaje protiv Barce, našla se na taktičkoj ploči za ovu utakmicu.
Juve s novom formacijom
Katalonce je Allegri čekao sa zonom 4-4-2, ali je na isti takav raspored Francuza odgovorio formacijom 3-5-2 ili varijantom 3-4-1-2. Sa tri stopera, odnosno uvođenjem pouzdanog Andree Barzaglija te ostavljajući na klupi Juana Cuadrada, reklo bi se površno da Juve zatvara sve prilaze Buffonu. Samo djelomično tačno, formacijom 3-4-1-2 Juve je u odnosu na 4-4-2 Monaca imao igrača više u prve dvije linije te se tako lako rješavao potencijalnog presinga domaćih koji je bio njihov zaštitni znak protiv Dortmunda ili Citya, ako se malo prisjetimo ranijih faza takmičenja.
Rješavanje presinga nije poseban problem kad u ekipi imate toliko kvalitetnog stopera s loptom u nogama kao što je Leonardo Bonucci. Bonuccijev pregled igre i duga lopta nenadmašno su oružje oružje talijanskog prvaka, ali i njihove reprezentacije. U ovom rasporedu snaga, s Mandžukićem lijevo poluvisoko, Higuainom na devetki, Dybalom između linija te Marchisiom koji napada prazan prostor između stopera i beka, Bonucci s pravom izgleda kao quarterback ili dodavač iz američkog fudbala.
Tri kreatora
Max Allegri gradi ovu ekipu tako da ima tri playmakera ili razigravača, po jednog u svakoj liniji. Bonucci u zadnjoj, Pjanić u srednoj i Dybala u prednoj liniji. Takva raspodjela uloga, ali i igrački kvalitet u njima, daju Juventusu taktičku širinu da prema idealnom velikom finalu s Realom iz Madrida izgleda kao favorit.
Ranije opisana kreatorska širina dobija dodatno na snazi kad protivnik nema horizontalnu ili vertikalnu kompaktnost, kao što je to bio slučaj s Monacom. Ako paziš na pas iz zadnje linije, ne smiješ dopustiti toliko prostora Pjaniću ili Marchisiju koji je odigrao toliko dobro da se nije osjetio izostanak Samija Khedire.
Juventus je ove sezone oživio karijeru velikog Brazilca Danija Alvesa. Otpisani desni bek Barce sinoć je odigrao jednu od svojih najboljih partija u karijeri i sa dvije direktne i vrlo efektne majstorske asistencije za golove Gonzala Higuaina s pravom konkurisao za igrača utakmice. Formacija 3-4-1-2 baš njemu najbolje odgovara. Defanzivne slabosti koje su mu nekad u Barci kritičari stalno prišivali, a koje je ove sezone u dobroj mjeri pobio u Italiji, u ovoj formaciji su dodatno anulirane. S Barzaglijem iza leđa, Alves može slobodno da radi ono u čemu je nenadmašan, da galopira po desnoj strani te iz drugog plana bude kreator konstantnih opasnosti po Subašića.
Monaco gradio višak na desnoj strani
Jardim je na drugoj strani dovoljno pametan da shvati s čim ima posla te proba kontrirati koliko može. Na Allegrijevu formaciju 3-4-1-2 Portugalac je brzo shvatio da mu je jedina šansa tražiti višak na boku. Juve u ovom rasporedu uz aut liniju ima samo jednog igrača, tako da npr. na desnoj strani često nema Mandžukića da pokriva prostor ispred drugog brazilskog beka Juventusa Alexa Sandra, kao što je to radio protiv Barce kad se Juve branio zonski u 4-4-2 formaciji.
Ovako su lijevog beka Juventusa, dva na jedan, znali izigrati Dirar i Bernardo Silva. Monaco je višak radio po desnoj strani, ali nakon toga osim centaršuteva nije bilo drugog rješenja. Ono što je promicalo stoperskom trojcu Stare dame, hvatao je sjajni Buffon.
Juventus je pogođenom formacijom više kontrolisao prostor nego loptu te konstantno bio opasan po Danijela Subašića. Sa Dybalom u slobodnoj ulozi i Alvesom po desnoj strani te Higuainom kao egzekutorom, Juventus je iz tranzicije kažnjavao Monaco kao što je on Borussiju u ranijoj fazi.
Juventus je pobjedom od 2:0 zapečatio prolaz u finale te ovogodišnju Ligu prvaka doveo u specifičnu poziciju da su obje prve polufinalne utakmice skoro riješile pitanje finalista. Naredne sedmice umjesto Lige prvaka može se otići u kino, na koncert ili u šetnju. Sve je gotovo.
