{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Analiza
/
Jednom se pojavi neko ko s krunom rimskog kralja zasjeni Messija i uništi Barcu

11.4.2018. u 07:55
4.698
177
Jednom se pojavi neko ko s krunom rimskog kralja zasjeni Messija i uništi Barcu
4.698
Jednom se pojavi neko ko s krunom rimskog kralja zasjeni Messija i uništi Barcu
Edin Džeko je junak Rominog čuda ispisanog u rušenju Barcelone. (Foto: AFP)
Barem jednom u životu treba da vam se desi neka Roma pa da opet vratite vjeru u bolje dane, u otimanje pobjede iz čeljusti poraza, da se podsjetite koliko je želja moćna, da shvatite smisao nade koja nikad umrijeti ne smije, da ne odustanete od novog sata, novog dana, novih godina, ma kakva god ova minuta bila. Treba vam i jedan Edin Džeko pa da znate da možete dodirnuti zvijezde čak i ako ste iz ratnog podruma, u kojem ste boravili dok se napolju "umiralo da bi se živjelo", krenuli ka njima.
Roma je za plasman u polufinale imala manje šanse nego život na Marsu tako da je svojom izjavom da "Roma može dalje" legendarni Alessandro del Piero svoju reputaciju stavio na kocku. Zar je iko mogao vjerovati da Roma koja u 180 minuta nogometa postigne samo jedan, a primi tri gola protiv Bologne i Fiorentine može postići tri i ne primiti nijedan gol u 90 minuta nogometa protiv Barcelone te na taj način izboriti polufinale Lige prvaka? Roma koja u polufinalu Lige prvaka nije igrala nikad u svojoj historiji.

Bajke o Romi prije sinoćnjeg čuda nije tražio vjerovatno niko. Sada ih imate koliko želite, na svakom jeziku ovog svijeta. Stvarne su i ispisane.

U proljetnoj noći pod vedrim nebom nogometni svijet je gledao prema Etihadu, jer ako je iko mogao napraviti čudo, to su bili Pep Guardiola i njegov Manchester City. Također, ako je iko ovog utorka mogao ispasti uprkos pobjedi od tri gola razlike u prvom meču, to sigurno nisu bili Barcelona i Leo Messi. S takvim su se prognozama dočekali sinoćnji revanš mečevi četvrtfinala Lige prvaka.

Na Etihadu su, međutim, čudo "otpuhali" glavni sudija Antonio Mateu Lahoz i, lako je pogoditi, Mohamed Salah. Nakon manje od sat vremena igre bilo je jasno da je Guardiolin recept osuđen na propast.

Tad je bilo krajnje vrijeme, ako već ranije niste posvetili pažnju pravoj utakmici, da se posveti pažnja Rimu gdje se na stadionu Olimpico okupilo blizu 55 hiljada navijača. Da gledaju kako se piše čudo.

U tom spektaklu, u toj senzaciji, u toj noći otvorenoj emotivnim izvođenjem himne "Roma, Roma, Roma" uz onaj dirljivi stih "rođena si velika, velika i ostani", glavnu ulogu imao je Edin Džeko. Ne Leo Messi, ne Luis Suarez, ne Andres Iniesta ili neki drugi dečko u bordo dresu.

Iza Džeke, u njegovu sjenu stao je "veći zeleni", taj Leo Messi, pa je ono upozoravanje na Dijamanta upućeno od trenera Barcelone Ernesta Valverdea došlo do izražaja čak i ako su te riječi izrečene isključivo iz kurtoazije. Valverde je "uperio prst" u pravog čovjeka, namjerno ili ne. Ali, neće ga to spasiti kritika, možda ni progona* koji je zaslužio makar u La Ligi ne gubio još 10 sezona.

* samo su tri tima uspjela prokockati prednost od tri ili više golova razlike u nokaut fazi Lige prvaka, a Barcelona je oduvijek željela biti tim koji je uspio nadoknaditi tu razliku - kao što je to učinila prošle godine protiv Paris Saint-Germaina, pošto je za giganta kakav je Barca nezamislivo i do bola sramotno biti "na drugoj strani obale" u takvim okolnostima. Teško da će Valverde "preživjeti" ljeto na stadionu Camp Nou, ako i dočeka kraj sezone.


Iza Džeke je u ruševinama ostala velika Barcelona. U Džeku - najviše u Džeku! - gledali su navijači Rome prije revanša protiv Barcelone koja je sa stadiona Camp Nou donijela prednost od 4:1. Francesco Totti je 15 godina proveo igrajući za prvi tim Rome pri čemu je uspio jednom osvojiti Seriju A, ali nikada u svojoj karijeri tokom svog braka s Romom nije uspio doživjeti noć kakvu je imao Džeko.

Nikada mitski Totti nije uspio kao najjači gladijator povesti Rimljane u evropsku noć u kojoj će osramotiti giganta poput Barcelone, nadoknaditi zaostatak od tri gola razlike i izboriti historijski nastup u polufinalu. I svima dati do znanja da Roma može do kraja, jer nakon osvajanja prvog mjesta u grupi ispred Chelseaja i Atletico Madrida te rušenja Barcelone, niko više ne može sumnjati u Romu koja leti na krilima unikatnog Dijamanta.

Rim je imao sedam kraljeva. Dugo se čekalo da dođe neko poput Francesca Tottija pa da mu odjenu epitet osmog kralja Rima. Ali, samo nekoliko mjeseci je bilo dovoljno da Rim dobije i devetog kralja. Onog koji svoj redni broj nosi na leđima. Onog iznad čije "devetke" piše - Džeko!

O Džeki je mnogo toga ispisano, a nekih detalja se neophodno prisjetiti. Za ovaj slučaj dovoljna su dva. Prvi je ona njegova prva sezona s Romom kada je doslovno služio kao predmet ismijavanja, a drugi ovaj januar u kojem ga je dozivao Chelsea da mu pomogne u pokušaju da izbori plasman u Ligu prvaka naredne sezone.

Džeko je tu kriznu prvu sezonu stoički prebrodio, da bi u drugoj, odnosno prošloj osvojio titulu najboljeg strijelca Serije A. U januaru je odlučio ostati u Romi isključivo zbog toga što nije tek tako želio napustiti Rim. Nije igrao za bilo kakav klub i nije živio u običnom gradu. Znao je da je Romina glavna karika, a za Rim su ga vezale brojne uspomene, ne samo vezane za teren, nego i za privatni život.

Kao da je imao neki osjećaj da vrijedi ostati u Romi "koja nikad neće nadjačati Juventus". U Romi "koja je imala sreću da joj Šahtar bude protivnik u osmini finala, jer dalje od četvrtfinala ionako ne može". Ostao je u Romi s kojom je prije januarskog prijelaznog roka pokorio Chelsea na Stamford Bridgeu i s kojom je nakon odluke da će ostati srušio Šahtar i odradio doktorsku disertaciju u jednoj od najvećih nogometnih senzacija, u dvomeču protiv Barcelone kojoj je postigao dva gola i protiv koje je iznudio jedan penal.

A nije slučajno, dobro je primijetio jedan tviteraš, to da je Edin Džeko nogometaš koji je učestvovao u dva meča koja spadaju među najuzbudljivije u historiji nogometa - onoj pobjedi Manchester Cityja nad QPR-om (3:2) za titulu Premiershipa i ovoj sinoćnoj pobjedi nad Barcom (3:0). U oba ta meča Džeko je bio glavni okidač za čudo, za senzaciju, za trijumf, u oba je postigao po gol.

Neki su se nakon sinoćnjeg čuda i našalili napisavši da je "Džeko napustio Manchester City kako bi osvojio Ligu prvaka".

Uspjeh koji su sinoć ostvarili Džeko i Roma teško je opisati na način koji zadovoljava kriterije profesionalnog štiva, takvi uspjesi izazivaju emocije, a njih nekada nije lijepo ograničavati. Takvi uspjesi znače mnogo više od igre, od jedne utakmice, od jednog plasmana u polufinale. Osjećaji nakon takvih uspjeha kod ljudi koji se vežu za te uspjehe jednostavno su neopisivi. Tome svjedoče i izbezumljene reakcije na Olimpicu, ushićenja ispred televizijskih ekrana, jeza koja hvata zaljubljenike u Romu, fanove Edina Džeke, neutralne posmatrače koji ožive na svaku pobjedu Davida nad Golijatom, jer takve su pobjede uvijek metafora za bolji život. A kako objasniti zašto? Zapravo, ima li potrebe objašnjavati zašto.

Ipak, ovaj tekst mora ispuniti kriterije jedne analize, jer analiza nakon mečeva nokaut faze Lige prvaka je ono što redovno pišemo. Za ovaj put, valjda je jasno i očekivano, napravili smo videoanalizu učinka jednog čovjeka, a on se zove Edin Džeko. Pri tome, neophodno je istaknuti da jednake zasluge kao i Džeko ima trener Rome Eusebio di Francesco koji je hrabro odlučio zaigrati u formaciji 3-5-2 (5-4-1 u defanzivnoj varijanti, gdje Shick igra na desnoj strani veznog reda, a Nainggolan na lijevoj) te filozofijom igre izvući maksimum iz svih Rominih igrača, nadmudriti Valverdea, zatvoriti velikog Messija i ovu Barceloninu sezonu u Ligi prvaka sklopiti u arhive.



Džeko je sinoć bio Romin izlaz iz presinga koji je pravila Barcelona, bio je fokalna tačka napada. Ujedno je bio i Romin glavni igrač presinga koji se pravio nad Barcom, čovjek koji je usmjeravao kuda će protivnik krenuti u napad, tjerao je Barcu da ispucava lopte. Gradio se, donosio posjed lopte, postigao gol, iznudio penal i onaj veoma važan prekršaj u posljednjim minutama sudijske nadoknade. Sve navedeno radio je od početka do kraja meča u kojem je pretrčao više od 10 kilometara. Dao je sve od sebe i maksimalno ispoštovao zahtjevan plan koji je pred njega i saigrače stavio Di Francesco. Jasno, imao je Džeko i nekoliko grešaka, ali one ne osporavaju doktorsku disertaciju koju je odradio u jednoj od najvećih pobjeda u historiji Rome i u jednoj od najvećih senzacija u historiji nogometa.

Samo jednom se pojavi neko u koga Rim polaže najveće nade, u čijoj se sjeni krije Messi i pod čijim se nogama migolji Barca. I pojavi se Edin Džeko.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Ko će osvojiti Ligu prvaka?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: