Specijal / HSV-ov sat je otkucao: Godine javašluka konačno su došle na naplatu

Zanimljivo, u prošlu subotu nešto iza pet sati sat je zaustavljen. Na njemu je pisalo 54 godine, 261 dan, 0 sati, 36 minuta i 2 sekunde. Ukupno više od 19.985 dana je je HSV kontinuirano bio član Bundeslige.

Navijači HSV-a su bili toliko izrevoltirani da su u 90+2. minuti susreta posljednjeg kola protiv Gladbacha, kada su saznali da je Wolfsburg savladao Köln i na taj način izbacili HSV u Cvajtu, napravili veliku bakljadu i izazvali prekid utakmice.

Baklje su ubacili u teren, a arbitar Felix Brych je prekinuo susret. Pojedinci su pokušali preskočiti ogradu i ući u teren, no to je sve spriječeno na vrijeme jer je stotinjak pripadnika specijalne policije ušlo na teren kako bi zaštitili igrače.

Nakon desetak minuta navijači koji su izazvali incident su istjerani na silu sa stadiona, te je Brych dozvolio da se odigraju i preostale dvije minute sudijske nadoknade nakon čega je odsvirao kraj susreta.

A ne može se reći da su navijači bili šokirani ovakvim razvojem događaja. HSV je posljednjih godina stalno "plesao" na ivici ispadanja iz Bundeslige i samo je bilo pitanje kada će se sat na Volksparkstadionu zaustaviti.

Posljednjih pet sezona u borbi za goli život

Posljednjih pet sezona HSV-a u Bundesligi izgledale su ovako: 16. mjesto i opstanak kroz dodatne kvalifikacije, 16. mjesto i opstanak kroz dodatne kvalifikacije, 10. mjesto, 14. mjesto i 17. mjesto, odnosno ispadanje.

Također, važno je napomenuti da je u prve dvije sezone od pet navedenih sezona samo bod dijelio HSV od direktnog ispadanja i već nakon njih klub je trebao shvatiti da njihova politika vodi klub strmoglavo u pravcu Cvajte.

U tih pet sezona kroz klub je prošlo čak deset trenera (Thorsten Fink, Rodolfo Cardoso, Bert van Marwijk, Mirko Slomka, Joe Zinnbauer, Peter Knäbel, Bruno Labbadia, Markus Gisdol, Bernd Hollerbach i Christian Titz), a umjesto davanja šanse domaćim momcima koji dolaze iz omladinskog pogona koji je nogometu dao toliko velikih imena*, svi oni izuzev posljednjeg su se oslanjali na islužene igrače.

* Hasan Salihamidžić, Uwe Seeler i Manfred Kaltz samo su neki od igrača koji su izašli iz juniorskog pogona, dok je klub afirmisao i na svjetsku scenu postavio Felixa Magatha, Horsta Hrubescha, Hans-Jörga Butta, Markusa Babbela i Vincenta Kompanyja.

Katastrofalna transfer-politika

Tako su se od sezone 2013/2014 kroz klub dešavali neshvatljivi transferi, te je 21-godišnjeg Sona Heung-mina naslijedio 36-godišnji Ivica Olić, Hakana Calhanoglua (20) Valon Behrami (29), Jonathana Taha (20) Emir Spahić (36), a Kerema Demirbayja (23) Lewis Holtby (26). Rezutat toga je dobro vidljiv.

U tih pet sezona HSV je spiskao 152 miliona eura, a igrače su rasprodali za ukupno 47 miliona eura. Bayer Leverkusen je imao najviše koristi s obzirom da su dobili Sona za 10, Calhanoglua za 14,5 i Taha za samo 7,5 miliona eura, dok je odlično prošao i Hoffenheim koji je Demirbayja platio mizernih 1,7 miliona eura.

Glavno pitanje koje visi nad glavama čelnika HSV-a, prvenstveno predsjednika Bernda Hoffmanna, glasi: "kako dalje?".

Ako postoji svijetla tačka u ovoj tmurnoj HSV-ovoj sezoni, to je trener Christian Titz koji je u posljednjih osam kola vodio ekipu i pokušao je ostvariti nemoguće. Ostvario je četiri pobjede, isto koliko i njegovi prethodnici u prvih 26 kola, ali to nije bilo dovoljno za opstanak.

Ipak, Titz je, pored rezultatskog pomaka, napravio nešto mnogo važnije - pomak u filozofiji kluba. Nije se bojao u igru staviti mlade igrače. Dobro, neki će reći da je to itekako razumljivo s obzirom da su oni stariji pokazali da ne mogu ostaviti ekipu u Bundesligi, ali je u tom delikatnom trenutku bio, kako se god okrene, veliki rizik.

HSV nije uspio opstati u ligi, sat nije nastavio otkucavati godine, mjesece, dane, sate i sekunde, ali je Titz pokazao pravi put u kojem bi klub trebao ići.

Pogled u budućnost s mladim snagama i trenerom Titzom

Sejad Salihović (33) je u tih osam utakmica pod Titzovim vodstvom odigrao ukupno 14 minuta u jedinom ulasku s klupe, Albin Ekdal (28) je startao samo jednom, te pet puta ušao s klupe, Andre Hahn (27) je samo jednom ušao s klupe i odigrao je 17 minuta, Dennis Diekmeier (28) je odigrao samo jedan meč, a Sven Schipplock (29) nijedan.

Krilni igrač Tatsuya Ito (20), centralni vezni igrač Matti Steinmann (23), štoper Rick van Drongelen (19) i napadači Luca Waldschmidt (21) i Jann-Fiete Arp (18) su pokazali da se na njih treba ozbiljno računati i zadržati u klubu na duže vrijeme.

No, posebno mjesto u Titzovoj transformaciji ekipe zauzima ono najdelikatnije mjesto - golmana. Christian Mathenia (26) je branio katastrofalno tokom sezone, a Titz ga je odmah sklonio na kupu i šansu pružio 23-godišnjem Julianu Pollersbecku.

Pollersbeck je u HSV stigao pred početak ove sezone za 3,5 miliona eura iz Kaiserslauterna, no iz nekog razloga je bio zamjena Matheniji, ali je Titz odmah ispravio tu nepravdu.

Ko nije gledao Pollersbecka ne zna šta je propustio. Titz mu je dao svu slobodu da iskaže svoj osjećaj za prostor i vrhunsku tehniku, te smo mladog golmana mogli vidjeti i kako napušta svoj kazneni prostor češće i učinkovitije od svog idola Manuela Neuera. Često je znao izaći i do centra vodeći loptu i praktično organizujući napade svoje ekipe.

Zanimljivo, upravo je Pollersbeck posljednji od igrača HSV-a šutnuo loptu u Bundesligi na Volksparkstadionu.

Julian Pollersbeck med Hamburgs sista touch i Bundesliga för den här gången. pic.twitter.com/BD23rWghtR

— Adam Nilsson (@atnilsson) May 12, 2018

Ovaj udarac će ostati upamćen kao posljednji u nevjerovatnom nizu HSV-a, a svi se samo možemo nadati da će ujedno biti i prvi u ponovnom dizanju giganta sa sjevera Njemačke. Jer Bundesligi treba HSV, ali onaj pravi, a ne ova ofucana kopija slavnog imena koja se brukala posljednjih pet godina.

A sve može početi zadržavanjem Titza i jezgre mladih igrača željnih uspjeha.