VIDEO / Hase je uživao u druženju s "običnim" ljudima
Karizma, talent, nesvakidašnja tehnika, hrabrost, skromnost, znanje, moć… Sve je to imao jedan od najboljih nogometaša koje je BiH imala – Asim Ferhatović Hase. Rodio se na današnji dan 1933. godine, a umro je u noći između 24. i 25. januara 1987. godine. O njemu su ispričane brojne priče. Ovaj nekada izvanredni šahista bio je omiljen među brojnim ljudima impresioniranim njegovim likom i djelom.
Za Bordo tim odigrao je 600 utakmica, od toga 422 prvenstvene. Ukupno je postigao oko 400 golova.
Svakodnevno je pomagao ljudima
Nijaz Ferhatović ističe da je njegov amidža bio prije svega ljudina.
"Imao sam kontakt sa Hasetom skoro svaki dan, stanovali smo u istoj kući. Sjećam se da sam pratio utakmicu na Grbavici i vjerovatno je to bilo moje prvo iskustvo na stadionima. Izgubio sam se, a svi pamte taj meč po tome što je pukla prečka nakon njegovog gola", kaže Ferhatović za Klix.ba.
Nijaz ističe da je gledao Haseta kako igra šaha i tavle na Vratniku.
"Moj amidža je nakon završetka karijere stalno bio u radnji ili u hotelu Stari grad, gdje je igrao šaha. Dolazili su oni koji su mislili da znaju igrati. Jednom su mu doveli nekog vrhunskog šahistu koji je bio mislim prvak neke zemlje. Rekli su mu - 'evo hoće ovaj da odigra', nisu mu spomenuli da je tako dobar. Kada je Hase izgubio, čestitao je, ali kada je shvatio protiv koga je igrao, rekao je - 'pa meni ste doveli šampiona'. Nije ga baš tako lako dobio, Hase je bio majstor".
On dodaje kako je poznato da je Asim uvijek pomago onima kojima je to bilo potrebno.
Nijaz je na kraju istakao kako Sarajevo i danas pamti Hasetovu dženazu.
Jedan od onih koji je odrastao sa Hasetom je Ibro Biogradlić. Skupa su igrali u FK Sarajevo. On kaže kako je nekadašnji legendarni igrač tima sa Koševa bio po naravi pristupačan čovjek i da se niko nije mogao naljutiti na njega.
"Mi smo odrasli zajedno i porodično smo se družili. Bio je ljudina i zaista mi je velika čast što mi je bio prijatelj. Svima je želio pomoći, pa makar to bio i posljednji dinar kako mi to obično kažemo. O njemu kao čovjeku se puno zna, bio je dobričina, danas je rijetkost to naći. Hase je stanovao u bosanskoj kući sa roditeljima, kasnije je sebi napravio kuću. Živio je skromno, nije žudio za bogatstvom".
Nogomet igrao iz zabave
Biogradlić napominje da je Hase prije i iznad svega bio čovjek kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja. Nogomet je shvatao kao zabavu.
"Nije bio profesionalac kao danas kada igrači imaju puno odricanja. Porodica mu je bila svetinja, a nogomet je igrao iz zabave. Pamtim da mu je na početku karijere bilo svejedno da li igra ili ne, nije imao velike ambicije. Nekada je znao otići igrati sa rajom u vrijeme kada smo mi imali utakmicu. Znali smo ga natjerati da nastupa za nas, bukvalno smo ga molili da dođe. Bio je vanserijski talent. Trener mu nije prenio mnogo znanja, sve je sam učio. Kao ekipa smo treneru govorili da ga pusti da igra slobodno i da on nema zadataka", kaže Biogradlić i naglašava kako Ferhatović nikada nije želio napustiti svoj kvart, porodicu i grad Sarajevo.
Ibro tvrdi kako je Asim jednom otišao i u Austriju kako bi tamo igrao, ali je scenarij bio kao i u prethodnim situacijama. Jednostavno, bez Sarajeva nije mogao.
"Hase je uživao u druženju s dragim mu 'običnim' ljudima. Imao je prijatelje od prosjaka do bogataša. Tako se ponašao. Bio je jedinstven", zaključio je naš sagovornik.
