"Nisam više mogao ostati u Real Madridu jer sam bio igrač kojeg predsjednik Florentino Perez nije želio. Ne znam što se promijenilo, ali sjećam se dobro da smo pobijedili Albacete 6-1 i da sam ja igrao. Sljedeće sedmice smo izgubili u El Clasicu 3-0 i odjednom sam se ja našao na klupi bez ikakvog objašnjenja. Naravno da je to pogodilo. Meni je sasvim jasno zbog čega sam napustio Real Madrid. Imao sam još jednu godinu ugovora i mogao sam ostati, zarađivati veliki novac i biti tiho. No, draže mi je bilo pronaći novi izazov i novi projekt u karijeri nego uzimati novac bez da igram nogomet".
"Je li danas to slučaj s Ikerom Casillasom? Ne znam, svaki slučaj je priča za sebe. No, što se mene tiče, znao sam koji je zapravo razlog što odjednom više nisam igrao u Real Madridu i nije bilo razloga za moj ostanak. Ja ne dijelim ideje s Florentinom Perezom, ali ga svejedno poštujem. On je vrlo moćna i utjecajna osoba i nadam se da će donijeti svako dobro Real Madridu. Ja sam s njime imao loša iskustva, ali to pripada prošlosti. Danas se nadam da će projekt i filozofija dovesti klub na vrh, a hoće li tako uistinu i biti, pokazat će vrijeme".
Nakon odlaska iz Real Madrida, Figo je četiri sezone proveo u Interu s kojim je proslavio četiri naslova talijanskog prvaka prije odlaska u penziju.
"Za mnoge sam sa 32 godine već bio 'mrtav'. No, ja sam imao sreću što sam napravio dobar odabir, prešao u Inter i s njim osvajao ligaške naslove. U Španiji je taj mentalitet naspram starijih igrača drugačiji i lošiji nego u Italiji. U Španiji ste s 31 godinom već star i gotov igrač, a u Italiji vas sude prema vašim predstavama na terenu, a ne prema godinama. Pogledajte samo Andreu Pirla, igrao je za Inter, pa onda godinama za Milan, a onda je s 32 godine prešao u Juventus u kojem je i dalje lider tima. U Italiji igrači mogu ostati sretni i dobro igrati i u poznim godinama, za razliku od Španije.
