Intervju / Edin Terzić, Bilićev pomoćnik i bivši Kloppov skaut, govori za Klix.ba: Kako je biti trener u Premiershipu
Rano je shvatio da kao fudbaler neće ostaviti upečatljiv trag pa se okrenuo fudbalu na drugi način. Počeo je studirati sport, paralelno igrati kao poluprofesionalni fudbaler u regionalnoj ligi Njemačke, a kasnije je počeo polagati za licence za fudbalskog trenera. Prvi trenerski posao dobio je u Borussiji Dortmund 2010. godine. Počeo je kao pomoćni trener U19 selekcije, a vremenom, pored treniranja omladinskih selekcija, postaje i skaut za prvi tim. Tada mu se otvaraju vrata da direktno sarađuje s Jurgenom Kloppom.
"Dortmund ima 15-16 skauta, ali samo tri-četiri su uz ekipu, dok ostali prate i traže potencijalna pojačanja. Ja sam bio blizu ekipi, mogao sam gledati svaki trening i biti uz ekipu, jer moj posao je bio da analiziram protivnike za Ligu prvaka, Bundesligu... Naravno, nisam tu bio jedini, bilo je nas nekoliko koji smo skupa analizirali, ali svi smo davali svoje mišljenje", opisuje Terzić.
"Pozdrav Edine, ovdje Slaven Bilić"
Vrijeme provedeno u Borussiji Dortmund bilo je posebno. Dvije titule prvaka Njemačke, osvojeni DFB-pokal i kruna svega finale Lige prvaka na Wembleyju. Tuga je izgubiti u finalu, ali Terzić ističe da je finale bilo poput bonusa i da je ponos zbog ostvarenog rezultata mnogo veći od razočarenja.
"Bio sam na Wembleyju kao navijač. Radio sam analizu prije utakmice, ali tokom meča sam bio na tribini. Nama je finale bilo kao poklon. Tako smo na njega gledali, jer Dortmund je 2006. godine bio pred bankrotom, a samo sedam godina kasnije igrali smo finale. Svi su simpatizirali Dortmund, izbacili smo Real Madrid i već to je bila velika stvar. Bili smo više ponosni, nego tužni", smatra mladi trener.
Radeći za Dortmund dobijao je zadatke da skautira mladu reprezentaciju Hrvatske i tada je upoznao Domagoja Bilića, brata Slavena Bilića. Bio je to početak nečeg novog, ali tada Edin nije bio svjestan toga.
"Nisam znao da je to Slavenov brat. Domagoj mi je rekao da trebam upoznati njegovog brata, na šta sam ja pristao. Nakon nekoliko dana bio sam u Švedskoj i pratio jednu utakmicu za Dortmund. Zvonio mi je telefon i ja se nisam javio. Isti broj je zvao još dva puta, a ja ponovo nisam odgovorio. Potom je stigla poruka: 'Edine, bilo bi lijepo da se javiš. Pozdrav, Slaven Bilić'. Tada sam shvatio da je Slaven Bilić ustvari Domagojev brat. Čuli smo se i pitao me da li sam pratio reprezentaciju Irske s kojom je Hrvatska igrala na Euru 2012. godine u grupi.
Rekao sam mu neke stvari, Hrvatska je pobijedila, a onda me ponovo zvao da se zahvali, te da pita imam li informacije o Italiji i Španiji. Ostali smo u kontaktu nakon toga, ali nismo se često čuli. Potom me nazvao u ljeto 2013. godine i ponudio posao pomoćnika u Bešiktašu. Meni je bilo nezgodno jer znam kako brzo u Turskoj mijenjaju trenere, a u Dortmundu sam imao sigurnost. Tu sam proveo skoro cijeli život i Borussija Dortmund je velik klub, jer tada smo bili hit u Evropi. Ipak sam pristao otići iako nije bilo jednostavno", govori Terzić.
"Svakog vikenda u Premiershipu imate derbi poput polufinala Lige prvaka"
Odlazak u Bešiktaš značio je i promjenu opisa posla. Više nije bio skaut nego jedan od pomoćnih trenera. Sada je bio uz ekipu, do kraja involviran u sve procese kroz koje tim treba da prođe. U Bešikatšu nije bilo trofeja iako su u dvije sezone provedene na klupi turskog diva Terzić i Bilić bili blizu osvajanja lige, a najzapaženiji trenutak bio je izbacivanje Liverpoola iz šesnaestine finala Evropa lige prošle sezone. Prošlog ljeta stigla je ponuda iz West Hama, a to se ne odbija. Premiership je poseban svijet.
"Najveća razlika je što imamo dvije ekipe više u ligi i što nema zimske pauze. A još jedna razlika je što ovdje ima više vrhunskih klubova. I ostale lige su na top nivou, ali one imaju po tri-četiri vrhunske ekipe, dok ih ovdje ima skoro sedam-osam takvih. Ovdje uvijek neki klubovi koji su manje poznati dobiju neku veliku ekipu, jer novac koji dobijamo od TV prava svima daje mogućnost da dovodimo igrače koji vrijede 15-20 miliona eura i svima dozvoljava da budu jaki. Zbog toga je manja razlika među klubovima u Premiershipu i zato svaki vikend imamo derbi koji bi mogao biti polufinale Lige prvaka", slikovito opisuje naš sagovornik.
Zajedno s Terzićem tu su i Nikola Jurčević koji je prvi pomoćnik Slavena Bilića i Miljenko Rak, trener za fitnes. Legenda kluba Julian Dicks koji je za West Ham igrao zajedno s Bilićem također radi sa prvim timom, a tu je i Chris Woods, trener golmana. Cilj West Hama u ovoj sezoni je opstanak, jer naredne sezone sa Boleyn Grounda idu na Olimpijski stadion, što je veliki korak za klub. Međutim, iako ciljevi nisu visoki, Čekićari su trenutno šesti sa samo šest bodova manje nego što je potrebno za mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Poseban trag West Ham je ostavio u sudarima protiv Chelseaja, Arsenala, Liverpoola, Manchester Cityja i Manchester Uniteda u kojima su sakupili pet pobjeda i dva remija. Nevjerovatan učinak.
"Ako bih počeo računati koliko radim, počeo bih plakati"
"Nama je to i logično, jer lakše se braniti nego napasti. Drugačija je bila posljednja utakmica protiv Manchester Cityja kada je tempo bio jak na obje strane. Ali, onu prvu utakmicu mi smo mislili samo na reakciju i kako napraviti kontru. Drugačije je to od situacije kada morate napraviti 30 pasova i doći do gola. Naravno da smo mi ponosni šta smo učinili protiv velikih klubova, ali znamo da moramo raditi na našim predstavama protiv ekipa koje se brane protiv nas. Tada moramo biti opasniji", pojašnjava Terzić.
Raditi na vrhunskom levelu u svijetu fudbala iziskuje ogromna odricanja. Raditi u Premiershipu... Osim fudbala ne postoje druge stvari. Satnica ne postoji.
"To se ne može računati sa satnicom. To je posao gdje si stalno involviran u fudbal. Imate utakmice, analize, individualne treninge ili pripreme za protivnika. Ako bih morao brojati satnicu, počeo bih plakati. Ovdje nema određeno kada idete na posao i kada se vraćate. Ja recimo danas imam slobodan dan, ali analiziram jučerašnju utakmicu protiv Manchester Cityja (pričali smo u nedjelju op.a.). Ustajemo misleći o fudbalu, tako i idemo u krevet.
Rođendane, badnjake, bajrame i sve ostale praznike morate zaboraviti. Nema toga u fudbalu. Teško je organizirati vrijeme za porodicu i prijatelje, ali i za sebe. Osim fudbala skoro da ne postoje druge stvari. Ali, to nije teško kada volite, tako da nemam ni osjećaj da to radim, to je zabava", riječi su trenera bh. korijena.
Toliko toga interesantnog imao je ispričati Terzić i samo njegova karijera i njegov pogled na fudbal dovoljni su za jednu odličnu priču o životu trenera na vrhunskom nivou. Međutim, neizbježna tema bio je jedan čovjek - Slaven Bilić.
"Slaven je sa svima isti, može se prilagoditi i seljaku i astronautu"
"Kakvu sliku dobijete o njemu gledajući ga na televiziji, takav je i uživo kada pričate s njim. Slaven je dobar čovjek i veliki prijatelj. Veoma je pametan, pristojan, ima dobar smisao za humor i uvijek je isti. Nema razlike da li priča na televiziji ili sa mnom u svlačionici. Nisam vidio puno ljudi koji vole fudbal kao on. Lud je za fudbalom. Puno čita i traži puno informacija iz drugih sportova, poput košarke i američkog fudbala, ali interesiraju ga i mnoge stvari izvan sporta, poput politike i ekonomije. On može pričati sa svima na svijetu, svakom se može prilagoditi neovisno o tome da li priča s nekim seljakom ili astronautom", biranim riječima Terzić opisuje Bilića.
Terzić je imao priliku upoznati i družiti se sa svim trenerima u Premiershipu, jer Otok je po tom pitanju, ali i po mnogim drugim stvarima, posebna priča.
"U Engleskoj je tradicija da svaki trener ima svoju kancelariju na stadionu i da vam nakon svake utakmice treneri protivničkih ekipa dolaze u kancelariju ili vi idete kod njih kada gostujete. Veliki je respekt među trenerima i veoma je zanimljivo tako sastajati se nakon utakmica i razgovarati".
Posao trenera je mnogo teži nego što mislimo. Taj posao iz dana u dan postaje sve kompleksniji, što govori i Terzić koji smatra da fudbalsko znanje nije dovoljno da biste bili vrhunski terener, već da je i poznavanje psihologije od velikog značaja.
"Ljudi misle da se kao trener brinete samo o taktici ili o protivniku. To je toliko kompleksan posao. Ako imate porodicu, za nju ste odgovorni. A radi se o četiri-pet osoba. Eh, sada kao trener, odgovorni ste za više od 50 ljudi gdje spadaju igrači, pomoćni treneri, fizioterapeuti... Potom, svi navijači i agenti misle da mogu bolje od tebe. Za razliku od, naprimjer, advokata ili doktora o kojima se skoro i ne priča i skoro niko ne gleda njihov rad, trenera svi prate iz utakmice u utakmicu.
Nije dovoljno da ste na vrhunskom nivou kao poznavalac fudbala, nego i kao psiholog. Ljudi onda kažu: 'Pa zato imaju velike plate'. Ali, plata ne znači da nisi čovjek i da nemaš osjećaja i emocija. Ima trenutaka kada si sam i mnoge stvari ti smetaju. Nije jednostavno kao što izgleda. Televizija prikaže samo dio radne sedmice", govori Terzić.
Iza njega je boravak u Borussiji Dortmund i Bešiktašu, sada je u West Hamu. S obzirom na to da ima tek 33 godine, samo po sebi postavlja se pitanje: "Kada će postati glavni trener?". Ali, Terzić ne želi razmišljati o tome.
"Jedna od najvećih bolesti je, zbog stalnog razmišljanja u budućnosti, zaboravljati trenutak u kojem živimo. Naravno da se svi želimo popraviti, ali ja sam zadovoljan sada i moja želja je biti najbolji pomoćnik koji mogu biti, da pružim najbolje od svojih kapaciteta. Zahvalan sam za ovo što imam, a svaki dan želim biti bolji nego jučer", kazao je za kraj razgovora Edin Terzić.
