Dva desetljeća od nastupa reprezentacije BiH protiv Brazila, Ronaldo dočekao Ljiljane
Nema reprezentacije na svijetu koja je u nešto manje od dva mjeseca ili tačnije 43 dana, odigrala dva prijateljska susreta s finalistima Svjetskog prvenstva 1994 u SAD-u, reprezentacijom Brazila, osim reprezentacije BiH, koja je to učinila prije dva desetljeća.
Nakon gostovanja Talijana 6.oktobra 1996. godine u Sarajevu i pobjede BiH 2:1 nad viceprvakom svijeta iz 1994, godine, inače do tada trostrukog svjetskog prvaka (1934, 1938, 1982), "Ljiljani" su prije gostovanja u Ljubljani četiri dana kasnije (10. oktobra 1996), dobili poziv za nastup u Brazilu.
Susret se trebao igrati u zemlji aktuelnih i četverostrukih svjetskih prvaka (1958, 1962, 1970, 1994), datum je bio već određen, 18.decembar 1996. godine, dok mjesto odigravanja nije bilo poznato. Naravno, poziv je odmah prihvaćen, a oduševljenje među bh. igračima bilo je veliko.
Brojni otkazi selektoru Muzuroviću
U Ljubljani je selektor Fuad Muzurović igračima saopćio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazona. Uskoro su otišli i pozivi u klubove igrača iz inozemstva. Neposredno pred polazak, kada se već kupljenje karte, počeli su stizati otkazi pojedinih reprezentativaca iz inozemnih ekipa. Najprije je otkazao Meho Kodro, potom Elvir Baljić, pa Mirsad Hibić, Muhamed Konjić, Edin Mujčin, Sejad Halilović, Olimpiacos nije želio pustiti Mirzu Varešanovića, a na put nisu krenuli ni Suvad Katana te Fuad Šašivarević.
Selektor Muzurović je uspio okupiti desetak igrača, jer većina nogometaša iz BiH nije imala pasoše ali niko nije ni pomislio na otkazivanje susreta sa Kariokama. Dolazak izravno u Manaus potvrdili su trener Enver Marić, Vlatko Glavaš (Fortuna Dusseldorf), Elvir Bolić (Fenerbahče) i Hasan Salihamidžić (Hamburg).
Autobusom ispred hotela Evropa za Brazil
Na put u Brazil nogometna ekspedicija BiH krenula je autobusom ispred prostorija Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića, preko puta hotela Evropa u četvrtak 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama.
U autobusu je bilo 10 igrača i dva golmana, a to su Mirsad Dedić (Sarajevo), Samir Šabanović (Lukavac), Sanjin Pintol (Željezničar), Nudžeim Geca (Bosna Visoko), Pavo Dadić i Senad Begić (Čelik), Sead Osmić (Lukavac) te Sead Kapetanović (Wolfsburg), AlmirTuković (San Nicolás de los Garza), Vedin Musić (Istanbulspor), kao i igrači Nermin Šabić i Bakir Beširević (Osijek).
Samo 13 igrača sletjelo u Fortaleze
Trinaest igrača je bilo malo za susret s jednom od najboljih reprezentacija svijeta. Bilo je obećanja da će neki od igrača koji su igrali u inostranstvo pokušati doći do Manausa. U Amsterdamu dok su se čekale vize za Brazil, uspjeli su pronaći još jednog igrača, Edina Ramčića, koji je igrao u Belgiji. Usput su odrađena su i dva treninga.
Uz selektora Muzurovića, putovali su još trener Mustafa Hukić, Džemaludin Mušović, Ivica Mioč, sekretar saveza, doktor Ismet Arslanagić, Mehmed Spaho, Fahrudin Avdičević, Sulejman Arnaut, fizioterepeut, Edin Hodžić, ekonom, Emir Haćimić, snimatelj te novinari Senad Hadžifejzović i Sinan Sinanović. Ovo je ekipa koja je iz Amsterdama preko Atlantika letjela do Forateleza, grada na samoj obali okeana. Bio je ponedjeljak, 16. decembar, kada je bh. ekspedicija stigla u Brazil. Ali, trebalo je još putovati do Manausa, koji je tri vremenske zone udaljen od ovog grada na Atlantiku.
Nepoznati avionski pravci
Potom se ponovno letjelo avionom, dva puta po sat i pol, od Fortaleze do Sao Luisa, potom do Belema na ušću rijeke Amazon u Atlantik, A,onda još dva-tri sata uz rijeku Amazon do Manausa, oko kojeg na hiljadu kilometara nema drugog grada. Može se doći samo brodom i to vožnjom od 10 dana ili avionom, ali samo uz Amazon ili Rio Negro. Ostali avionski pravci su nepoznati, jer nema uređaja na zemlji za navigaciju.
Na svu sreću u hotel Tropical, jedan od najljepših na svijetu, smješten u samoj prašumi, preko Rio de Janeira su stigli Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić te trener golmana Enver Marić.
Njihovoj, ali i radosti ostalih, nije bilo kraja. Nakon šest dana, u utorak ujutro su stigli na mjesto odigravanja susreta. Slavni Ronaldo i ostali Brazilci su također stigli u isti hotel u kojem se lako može zalutati. Na svakom izlazu piše da hotel napuštate na vlastitu odgovornost s obzirom da je usred prašume, izvan grada Manausa.
Ronaldo kao najbolji igrač svijeta dočekao Ljiljane
Mislilo se da se ranije krene, nekoliko sati prije početka utakmice zbog velike gužve tokom puta, ali na samom stadionu je reprezentativce i stručni štab BiH dočekalo novo iznenađenje .
Kao da se karneval iz Rio de Janeira preselio na stadion. Zagrijavanja pred utakmicu nije ni bilo, jer su izabranici Fuada Muzurovića uživali u veličanstvenom spektaklu te kao i svi ostali plesali sambu, To je bilo lagano zagrijavanje.
Naravno, pažnju svih na stadionu, ali i gostujućih reprezentativaca, privukao je niko drugi do Luiz Nazario da Lima Ronaldo, u to vrijeme najbolji igrač svijeta.
Navijači na tribinama su bili u ludilu, a Ronaldo je hladnokrvno prišao igračima BiH i rukovao se. Među igračima BiH je nastala prava euforija, ali i borba za to ko će nakon utakmice zamijeniti dres s Ronaldom. Posljednjih 10 minuta susreta su igrači odbrane i veznog reda gostiju vodili i borbu za to ko će čuvati Ronalda i dočekati kraj u njegovoj blizini. Uspjelo je to Mostarcu Sanjinu Pintulu.
Samba, pjesma i mini karneval nisu prestajali, a onda je uslijedio veličanstveni vatromet. Tokom cijele utakmice oko aut-linije gola su plesale Indijanke, prave ljepotice, pa su neki igrači i kada nije bilo potrebe, slali loptu izvan terena. A onda, vrhunac uzbuđenja. Kada je brazilski sudija dao znak za početak, počelo je slavlje i ne čudi što su Brazilci pet puta bili prvaci svijeta.
Nepriznati Bolićev gol
U prvom dijelu je Elvir Bolić uspio poslati loptu u mrežu, prešla je liniju, ali je sudija dao znak da se igra nastavi. Reprezentacija BiH, kojoj je ovo bio tek sedmi susret od osnutka, iznenadila je dobrom igrom, nije se branila, pokušavala je doći do gola, ali malo je nedostajalo da ostane neporažena. U 75. minuti golman Mirsad Dedić nije dao da se napravi živi zid, a majstor kakav je Ronaldo je sa 35 metara pogodio mrežu za minimalnu pobjedu.
Brazilski savez je ponudio besplatan prijenos iz Manausa, utakmicu je trebao komentirati Senad Hadžifejzović, ali neki čelnici su se pribojavali katastrofe i odustali od direktnog prijenosa. Kada se saznalo za minimalan poraz, jer je iz Brazila bilo nemoguće telefonom dobiti Sarajevo, mnogi nisu vjerovali, ali po dolasku, sedam dana nakon utakmice, prikazan je snimak i svi su se uvjerili da su hrabri igrači iz Bosne i Hercegovine dostojno predstavili svoju državu.
Putovalo se čak 13 dana da bi se odigralo 90 minuta, vrijedilo je. Nakon 18 godina, reprezentacija BiH je ponovo stigla do Brazila, Zmajevi su izborili nastup na Svjetskom prvenstvu 2014 u zemlji nogometa, kafe i sambe.
Brazil – BiH 1:0 (0:0) Manaus (18. decembar 1996. godine), Stadion Estádio Vivaldo Lima, gledatelja 48.000. Sudija: Sidrack Marinhodos Santos (Brazil).
Strijelac: 1:0 - Ronaldo (75).
Brazil: Zetti, Cafu, Goncalves, Andre Cruz, Ze Roberto (73. Junior), Flavio Conceicao (46. Ricardhinho), Leandro Avila (73. Rodrigo Fabri), Denilson, Djalminha, Giovanni (77. Oseas), Ronaldo
Selektor: MárioJorgeLoboZagallo
BIH: Mirsaad Dedić, Sead Kapetanović, BakirBeširević, Sanjin Pintul, NudžeimGeca, Edin Ramčić, Vlatko Glavaš (cap) (78. Pavo Dadić), Senad Begić (70. Almir Turković), ElvirBolić, Hasan Salihamidžić (78. Sead Osmić), Nermin Šabić (62. Vedin Musić).
Selektor: FuadMuzurović, trener Mustafa Hukić i Enver Marić.
Žuti kartoni: Glavaš, Begić, Beširević, Salihamidžić (BiH).
New York Times piše o namještaju iz Konjica: Spoj stogodišnje tradicije i modernog dizajna
