Do kada ćemo gledati derbije bez golova? Ovo je monotonija
Da bi se to promijenilo, mora se promijeniti puno toga u razmišljanju ljudi u i oko klubova, samih igrača, pa i medija.
Dosadno. Bezidejno. Nekvalitetno. Otprilike bi se tako mogao opisati posljednji okršaj na Koševu. Doduše, Sarajevo je bilo bolje na terenu. Imali su jednu izvanrednu priliku koji u gol nije pretvorio Emir Obuća. Izazvao je duboke uzdahe na tribinama gdje su bili smješteni navijači kojima je bordo boja pri srcu.
Počet ćemo se gubiti u prosječnosti
S druge strane, gosti sa Grbavice nisu uputili niti jedan udarac u okvir gola, što svakako ne može zadovoljiti apetite plave navijačke armije. Sve sugerira da je tim sa Grbavice bio zadovoljan bodom, pa je taktika prilagođena takvom scenariju. Relevantni nogometni stručnjaci istaći će kako su u oba tabora igrali bojažljivo, jer nokaut od najljućeg rivala može imati dugotrajno djelovanje, a svlačionica može potonuti do samog dna.
Ako su se zagriženi nogometni fanovi pitali zbog čega je u posljednjim godinama kopnio interes za ovu utakmicu u subotu navečer dobili su odgovor. Gledaoci su Koševo napustili nezadovoljni i razočarani. Jedino što su mogli spomenuti kao pozitivno je atmosfera koju su prezentirali navijači oba kluba (ako zanemarimo upotrebu pirotehnike). Osim nekih zamjerki zaslužuju"palac gore“. Već odavno su se izdigli iznad igrača koje bodre.
Okršaj bordo i plavog tima imao je puno veću težinu u jugoslovenskom nogometu i ovakve predstave zaista bole. Zabole još jače nakon izjava pojedinih igrača kako je utakmica bila kvalitetna.
Stigao derbi, a s njim i otriježnjenje
Sa sjetom se prisjećamo dana kad nam je derbi nudio mnogo golova i lijepih poteza. Može se zaključiti da (iako je to već poznato) liga iz godine u godinu gubi na kvalitetu, što se direktno odrazilo na sudar dva najpopularnija bh.tima.
Treba priznati kako se dosta toga promijenilo s godinama. Danas su u prvom planu transferi u inostranstvo.
Okršaj u subotu navečer još je jedan znak da se treba dosta toga mijenjati. Krajnje je vrijeme, počet ćemo se gubiti u prosječnosti.
Poslije ovog remija nogometaši Sarajeva našli su se u situaciji da svaka naredna utakmica za njih bude kvalifkacijska u borbi za treće mjesto. U nekim kombinacijama mogu biti četvrti, ali bi u takvim okolnostima Željo morao osvojiti Kup kako bi izašli na međunarodnu scenu (sve pod uslovom da se ukine suspenzija). Tim sa Grbavice siguran je učesnik evropskih utakmica. Pogledi su sada uprti u uzvratnu utakmicu najmasovnijeg takmičenja.
Za kraj treba podvući kako su se mediji istinski trudili da naprave pozitivnu atmosferu oko derbija koji godinama nije na nivou. Svi smo se nadali da ćemo vidjeti kvalitetnu predstavu.
Onda je stigao vječiti derbi i zajedno s njim - otriježnjenje.
"Otišao sam tužan s Koševa. Prosto je nevjerovatno da naša dva najpopularnija i najtrofejnija kluba igraju tako da se to više ne može gledati. Do daljnjeg me neće biti ni na Koševu ni na Grbavici. Treba istači da su i Sarajevo i Željo igrali dobro u derbijima kad su u svojim redovima imali igrače koji su prošli omladinsku školu. Pašić, Hadžibegić, Janjoš ili Baždarević, Baljić, Škoro nosili su ambicije bordo i plavog tima. To su ljudi koji su živili za dres voljenog kluba. Neka se i jedni i drugi, poslije posljednjeg dvoboja, zapitaju kad će ih više posmatrati 15 hiljada gledalaca. Nejverovatno mi je da Sarajevo jesenas na Grbavici slavi konačnih 0-0, a isto su uradili i igrači Želje u subotu navečer na najvećem bh. stadionu. Iz oba tabora pričaju o Evropi. Sa ovakvom igrom možda je i bolje da ne idu. Jedino vrijedno pomena su navijači koji su već odavno iznad nivoa vječitog derbija“, rekao je Topalbećirević za naš portal.
