Subota, 7. maja 2011. bio je praznik u našoj prijestolnici. Na ulicama Sarajeva od jutra zaista se po 97. put praznovalo povodom kultne utakmice svih utakmica u BiH.
Liberijac u "naučnoj fantastici“
Naš "vječiti“ jedinstven je u svijetu. Navijači Sarajeva i Želje ljuti su, istinski rivali. No, i veliki prijatelji. Prava raja uvijek je znala u čemu je trik. Pozdravi i zagrljaji na ulicama uoči utakmice, uz obavezno prethodno prepucavanje. Ista je stvar i nakon derbija. U birtiju na čašicu i analizu svega što se dešavalo na terenu i tribinama. Eh, pitanje je šta se nakon subotnjeg okršaja moglo prokomentarisati sa terena?!
Treba biti realan i reći da je utakmica bez golova bila loša. Istina, igrači oba tima iskazali su bespoštednu borbenost na terenu. Ipak, kvalitet igre opet bio je ispod nivoa tolerancije. Sarajevo je bilo bolje. Imali su igrači u "bordo“ dresovima preko Kojaševića i Obuće dvije prilike iz kojih su mogli do pobjede. Dobre intervencije najprije golmana Šehića, a potom i štopera Bogičevića spriječili su ih u nakani da se raduju. Nakon utakmice sa svojim navijačima ispred južne tribine radovali su se igrači Želje. Zaista i trebali su. Tim sa Grabvice odigrao je toliko loše da je osvajanje boda, uz prezentovano na travnjaku, ravno „naučnoj fantastici“. Prvotimci aktuelnog prvaka ove zemlje za 90 minuta susreta nisu uputili niti jedan udarac u okvir gola rivala sa Koševa. Bruka!
Ako poslije onakvih bitaka ima junaka, onda junak posljednje odigranog derbija dolazi iz Liberije. Patrick Gerhard Nyema, defanzivac Osimove ekipe dokazao je da je u našim uslovima fudbaler za veće domete od ostalih.
Kvalitetno suđenje
Međutim, priču sa terena mogli bismo zaključiti na lijep način. Zasluge za ovakav scenarij pripadaju sudiji Emiru Alečkoviću. Mladi arbitar tokom cijelog derbija stvari je držao pod kontrolom. Dijelio je pravdu, sudio kvalitetno. Odlično se kretao. Bio je uvijek blizu mjesta događaja, donosio ispravne odluke. Ukoliko će mu se tražiti „dlaka u jajetu“ možda je imao jednu, dvije pogrešne procjene kod prekršaja. U globalu Alečković je pokazao da bi u skorijoj budućnosti mogao biti naš sudijski adut i na važnijim međunarodnim utakmicama. Ukoliko ne krene stopama Panića i Zrnića… Najbolja strana derbija odigrala se na tribinama. „Horde zla“ i „Manijaci“ napravili su fenomenalan štimung na olimpijskom zdanju. Bilo je prekrasno uživati u rivalstvu najvećih navijačkih grupa na našem tlu. Ono što ne treba ni jednima, ni drugima jeste pirotehnika, zbog koje se desio i požar na atletskoj stazi ispred sjevera. Radi baklji i petardi koje više nigdje nisu u fazonu (osim na Balkanu) utakmica je bila prekidana tri puta. Razumljivo je da i u bakljadama ima draži, ali ako smo igdje jednaki sa razvijenom Evropom to je u navijanju, te bi zbog toga i mi trebali slijediti rigorozna pravila ponašanja koja propisuju FIFA i UEFA.
Pomirenje
Na koncu, pohvale je zaslužila i Uprava Sarajeva. Novi čelnici u sarajevskoj Titovoj ulici odlučili su pružiti ruku pomirenja kolegama iz Želje. Nakon jesenjeg nedolaska navijača Sarajeva na Grbavicu zbog manjeg broja i skupljih ulaznica trakavica je prekinuta. Ovaj put, cijene ulaznica bile su pristupačne i jednima i drugima, te je stadion bio ispunjen navijačima oba tima.
Upravo atmosfera je i stvorila gradski kult međusobnih duela započetih 1954. godine. Neka derbi ostane derbi i neka se uvijek igra uz prisustvo i "naših“ i "njihovih“. Pa, bilo i ništa - ništa na terenu!
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
