Borac je 1988. osvojio Kup Maršala Tita: Pred Boskom ih dočekalo hiljade navijača
Osim toga, u to vrijeme bilo je mnogo bh. igrača koji su bili reprezentativci Jugoslavije, što ranije nije bio slučaj. U tom periodu Bordo tim je izgubio u finalu najmasovnijeg takmičenja od Dinama, a tim sa Grbavice od mostarskih Rođeni.
Baš tih godina zabilježena je i najveća posjeta na jednoj nogometnoj utakmici u BiH. Sarajevo i Željezničar odigrali su 10. marta 1982. godine vječiti derbi na Koševu pred oko 55 hiljada gledatelja, što je rekord. Nakon priča o uspješnim generacija Sarajeva, Željezničara i Veleža u nastavku teksta donosimo priču o banjalučkom Borcu koji je 1988. godine impresionirao u najmasovnijem takmičenju i na kraju dotakao vrh.
Procvjetala bijela lala, uzeli smo Kup Maršala
Stariji navijači banjalučkog kluba i danas se sjećaju stihova: "Procvjetala bijela lala, uzeli smo Kup Maršala", koju su pjevali nogometaši, ali i hiljade navijača tima iz grada na Vrbasu.
Generaciju Borca koja je ostvarila najveći klupski uspjeh činili su. Karalić, Malbašić, Mataja, Bilbija, Špica, Durgutović, Šijaković, Matejica, Beširević, Popović, Lupić, Babić, Jakovljević, Tanasić i Lemić. Trener je bio Husnija Fazlić.
Put do finala u najmasovnijem takmičenju, u kojem je nastupilo 5.888 klubova, Banjalučani su započeli u okršaju sa Radnikom iz Bosanske Dubice. Slavili su sa visokih 9:0. Kasnije su redom eliminisali Kozaru (Bosanska Gradiška), Elektrobosnu (Jajce), Rudar (Ljubija), Jedinstvo (Bihać), Leotar (Trebinje), Osijek, Spartak (Subotica), Vojvodinu (Novi Sad) i Prištinu u polufinalu nakon boljih izvođenja kaznenih udaraca. Mnogi su pomislili kako je to maksimum kluba.
U finalu ih je čekala Crvena zvezda koja je bila apsolutni favorit. Igrači Borca kasnije su prepričavali kako je Amir Durgutović bio optimista kada su autobusom iz Banja Luke krenuli ka Beogradu. Naglasio je kako će Borac osvojiti kup. Ipak, malo je ko vjerovao da će uspjeti da iznenade crveno-bijele koji su u to vrijeme imali izuzetno kvalitetnu ekipu. No, ova generacija Banjalučana nije bila impresionirana jakim suparnikom. Težila je da nastavi sa senzacionalnim partijama gdje su na putu do završnice neke bile briljantne. Međutim, bilo je pitanje u kojem će duhu ući u igru, u kojoj mjeri su spremni dati optimalan učinak.
Senad Lupić pogodio u 60. minuti
Finalni okršaj odigran je 11. maja 1988. godine na stadionu JNA, istom onom gdje je Borac u novembru 1974. poražen od Hajduka u finalu identičnog takmičenja. Izabranici Husnije Fazlića najavili su vitešku borbu s ciljem da budu bolji, uspješniji.
Utakmicu je u Beogradu posmatralo oko 25 hiljada gledatelja. U prvih 45 minuta dominirala je Crvena zvezda, ali nije bilo golova.
U nastavku tim iz Banja Luke dolazi u vodstvo u 60. minuti. Durgutović je sjajno centrirao u šesnaesterac Beograđana, a Senad Lupić glavom pogađa za vodstvo od 1:0.
Zvezda je nakon primljenog gola krenula po poravnanje. U 81. minuti sudija Blažo Zuber dosudio je diskutabilan jedanaesterac za Crvenu zvezdu. Šutirao je kapiten Dragan Stojković Piksi. Želio je mlakim lobom savladati golmana Karalića koji je pročitao njegove namjere i bez poteškoća je odbranio udarac.
Do kraja meča rezultat nije mijenjao pa je Borac osvojio jubilarni 40. Kup Jugoslavije i postao jedini drugoligaš koji je to uspio. Klub iz grada na Vrbasu igrao je čvrsto i agresivno. Iskoristili su pozitivan zamah. Mediji širom Jugoslavije bili su oduševljeni igrom tima iz BiH.
Pamtit će se to još dugo. Također, dan poslije 12. maja igračima Borca pripremljen je veličanstven doček u Banjoj Luci ispred Boske. Desetine hiljada pristalica ovog kluba bili su oduševljeni velikim i neočekivanim uspjehom. Nevjerovatna priča je završila sretnim krajem.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
