Promjene kod Plavih
186

Analiza / Adžemov rukopis je bio očigledan, da li to garantuje bolje rezultate od Petrovića?

Piše: Omar Tipura
Kao što kaže Đorđe Balašević u jednoj pjesmi: "Princip je isti, sve su ostalo nijanse", tako funkcioniše i posao bh. trenera u Premijer ligi - vijek kratak, princip isti, sve ostalo su nijanse i obično nelogična obrazloženja. Zapravo, obrazloženja koja kazuju da je nejasno zašto je trener došao ili zašto odlazi. Ili oboje u isto vrijeme.

Ako je Slavko Petrović u Željezničar doveden da izbori Evropu, pa da onda u toj Evropi prođe 1. prekolo Evropske lige, zašto je onda dobio otkaz nakon što je ispunio ciljeve i ispao od apsolutnog favorita AIK-a, kluba u kojem mjesta nije imao drugi najbolji napadač Premijer lige Sulejman Krpić, igrač koji je Premijer ligu napustio u zimskom prijelaznom roku i opet bio drugi najbolji strijelac lige?

Ako je Slavko Petrović, ipak doveden i da uljepša igru Željezničara, da li je iko postavio pitanje u kojem je od svojih prethodnih klubova on igrao lijep fudbal? Zar je 65 golova u 47 utakmica kao trener Radnika iz Bijeljina atraktivno? Ili 13 golova u 16 utakmica kao trener Borca iz Čačka? Ili 19 golova u devet utakmica na klupi Rada s tim da je od tih 19 golova čak devet upisano u dvomeču protiv SP Tre Pennea, kluba iz San Marina što ukazuje da je u preostalih sedam mečeva Rad dao 10 golova nakon čega je Petrović dobio otkaz? Ili onih 15 golova u 15 utakmica u prvom mandatu u Borcu iz Čačka? I tako dalje....

Ako je Petrovič ipak doveden da napravi neki novi tim u Željezničaru, da promoviše mlade igrače, da li je imao dovoljno vremena da to učini i koliko je imao "kredita" da rezultat trpi kako bi on to činio?

O tome što je Petrović otpušten samo dan prije utakmice protiv GOŠK-a bez da njegov nasljednjik ima šansu uraditi trening sa svojim ekipom (?!) bespotrebno je pričati.

No, tu priču odavno znamo...

Sada postavljamo staro pitanje: da li će naredni trener Željezničara Admir Adžem dobiti pravu šansu i da li je izabran po ispravnim i dobro promišljenim kriterijima?

Admir Adžem je po drugi put u trenerskoj karijeri u ruke dobio Željezničar. U svom prvom mandatu u sezoni 2014/15. ekipu je vodio kada "nije bilo para" i kada je bila prava prilika da se koriste igrači iz omladinskog pogona. Klub je napustio u januaru, a igrači kojima je on dao pravu šansu, poput Riada Bajića, Kerima Memije i Amira Hadžiahmetovića, prodali su se u Tursku i Dansku.

"Raduje me što voli i želi kroz igru imati više igrača u završnici. Juniori koji su nedavno potpisali za prvi tim su odrasli uz Adžema što je veliki plus. Mislim da je on trener koji odlično poznaje svu našu djecu i drago mi je da će dobiti priliku da pokaže svoje trenerske kvalitete", kazao je sportski direktor kluba Aldin Čenan nakon imenovanja Adžema.

Pravo je pitanje koliko će vremena, ako je uopće to potrebno, imati Adžem da podmladi ekipu u kojoj igraju Zajko Zeba (34), Jadranko Bogičević (34), Stevo Nikolić (32), Samir Bekrić (33), Darko Marković (31), Jovan Blagojević (29) i Josip Projić (29). Već je klub otpustio Sanela Jahića (35) što je prvi Adžemov potez, a kako će sa ostalima i kako će sve promjene utjecati na atmosferu te da li će, u slučaju, loših rezultata, klub imati strpljenja da sačeka Adžemove promjene...

To su neka pitanja na koja će odgovor dati samo vrijeme. Da li ćemo doživjeti stara iskustva ili nešto drugačije, bolje...

Analiza /Željezničar izgleda neodlučno i nedorečeno, ali i takav je uspio preskočiti Zetu

Govoreći o stilovima igre, Petrović i Adžem su dijametralno suprotni. Adžemu nije bio potreban niti jedan jedini trening da to pokaže. Zamijenio je pozicije Asimu Zecu i Goranu Zakariću na krilima, umjesto Uglješe Radinovića, odnosno Darka Markovića, uveo je znatno ofanzivnijeg Sinana Ramovića, u odbrani je dao šansu 20-godišnjem Kemalu Osmankoviću, nagradio 18-godišnjeg Anela Šabanadžovića debijem, poslao ekipu u formaciji 4-3-3 sa daleko slobodnijim ulogama u odnosu na ono što smo gledali u nedugoj eri Petrovića i njegovoj rigidnoj i statičnoj 4-2-3-1 formaciji.

Promjena pozicija kod Zeca i Zakarića proizvela je Zakarićev gol, nekoliko njegovih odličnih završnih pasova, nekoliko šansi Zeca... Ramović je zajedno sa Zebom i Blagojevićem unio veliku svježinu u igru prema naprijed.

Ipak, sve je to donijelo i mnogo veće rupe u odbrani što se jedino treninzima može riješiti, a Adžem treninga s ekipom prije 1. kola i pobjede nad GOŠK-om na Grbavici rezultatom 3:1 nije imao. Istina, možda mu ni treninzi neće puno pomoći s ovako ofanzivno orijentiranim igračima, ali rano je prosuđivati.

Sigurno je da Adžemova ekipa ljepše igra, da će on otvarati više prostora za Željinu djecu koju je godinama trenirao u omladinskom pogonu, ali ko garantuje da će imati bolje rezultate?

Slavko Petrović je u 36 utakmica na klupi Plavih imao 21 pobjedu, 10 remija i samo pet poraza, a ovi porazi su stigli na Koševu od Sarajeva, u Solni od AIK-a, dva puta u gostima od Širokog Brijega i jednom kod kuće od Širokog Brijega. A nije to bezazlen podatak.

Ovo ne inicira zaključak da je Petrović bolji, nego podsjeća da je njegov odlazak, u najmanju ruku, čudan. A najviše je čudno što je Željezničar u 12 mjeseci imao trenera koji koristi dva napadača (Miloš Kostić koristio Stevu Nikolića i Ivana Lendrića), trenera koji igra defanzivno i bez velike kombinatorike i trenera koji koristi mlade igrače i voli ofanzivan fudbal. Pitajte igrače koliko im pomažu tolike promjene.