Mladić s Downovim sindromom ostvario snove i postao MMA borac
"Ja sam opasan, mogu nekoga prilično povrijediti. Bit ću prekriven krvlju, ali ću ga i dalje udarati“, priča Garrett dok skakuće u spavaćoj sobi u kući svojih roditelja i udara po zraku. Njegov skromni dom u Cooper Cityju (Florida, SAD) pretvoren je u prostor za treniranje.
Riječi se teško odvajaju s njegovog jezika. Uglavnom se zaglave u grlu te ga je teško razumjeti. To je samo jedan od načina na koje se Downov sindrom manifestira kod Garretta.
"Za pronalaženje borbi treba vremena. Moj prijatelj Chris pronaći će mi borbu", kaže Garrett.
Garrett ima i druge karakteristike svog stanja: malene uši, bademaste uči, široke ruke sa kratkim prstima i mala, okrugla usta. Pored toga, tu je i reumatični artritis u njegovom desnom koljenu.
Visok je 152 centimetra i težak 61 kilogram, ali za samo nekoliko dana može imati 56 kilograma, kako bi se takmičio u svom voljenom sportu. Na njegovom lijevom ramenu je tetovirana crna lobanja, simbol stripovskog junaka Punishera, a čitavo njegovo tijelo sačinjeno je od čistih mišića.
Dok se na TV-u emitira snimak prve Garretove borbe u ovoj godini, protiv Antonia Martina, on ne obraća pažnju na ekran. On kleći na zamišljenom protivniku, a zatim podiže majicu i pokazuje čvrsti, izdefinisani zid mišića. "Ovo sam novi ja“, kaže Garrett.
Za osobu sa Downovim sindromom, Garrett je veoma funkcionalan, ali su njegovo čitanje i poznavanje matematike na nivou djeteta iz trećeg razreda osnovne škole. Njegova majka kaže da nije u stanju razlučiti da li mu je na kasi kako treba vraćen kusur.
MMA je Garrettu pružio priliku da se tjelesno i duhovno nadogradi. U ringu on više nije Garrett Holeve, momak sa Downovim sindromom, već G-Money, borac sa velikim ambicijama.
"Ići ću na ugovor sa UFC-om, dobiti ga, potpisati i biti u UFC-u", kaže Garrett.
Ipak, postoji problem. Iako sve slobodno vrijeme provodi u treniranju, Garret ne može pronaći poštenu borbu. Ljudi koji vode Specijalne olimpijske igre daju vrlo malo indikacija da će ikada odobriti ovaj sport, a pitanje je i koliko će roditelja osoba sa posebnim potrebama dozvoliti svojoj djeci da se bave tim. Garret je imao dvije borbe sa zdravim protivnicima, ali rijetko koji borac želi nokautirati čovjeka sa Downovim sindromom ili, još gore, da bude nokautiran.
