Bio je košarkaši i ljudski uzor, sportski Mozart, no nažalost poginuo je u naponu igračke karijere u svojoj 29. godini. Iako je od tada prošlo 18 godina još uvijek je teško povjerovati kako više nije među nama.
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to petog juna 1993. godine. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom njemačkom manekenkom Clarom Szalatzy koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.
Odlaskom Dražena otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila. Dražen je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa "Vukovima" osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu europskog prvaka. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.