Kinđe, hvala ti!
599

Prije 17 godina napustio nas je Mirza Delibašić, najveći sportista BiH

Piše: E. B.
Mirza Delibašić (Foto: I. Š./Klix.ba)
Mirza Delibašić (Foto: I. Š./Klix.ba)
Prije 17 godina prestalo je da kuca srce najvećeg sportiste Bosne i Hercegovine svih vremena. Tog 8. decembra 2001. godine prerano nas je napustio Mirza Delibašić.

Mirza Delibašić rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli, a njegovu karijeru svaki građanin Bosne i Hercegovine bi trebao znati napamet.

Nakon što je sa 14 godina pokorio BiH sa reketom i teniskom lopticom, odlučio je da je ona veća, narandžasta, ipak njegova sudbina. I nije pogriješio. Sloboda, Bosna, Real Madrid. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je sve što se može osvojiti. Bio je evropski (1977. i 1979.), svjetski (1978.) i olimpijski (1980.) prvak.

Ipak, trofej koji je prva asocijacija na njega je onaj iz 1979. godine kada je zajedno sa Žarkom Varajićem srušio veliki Emerson, jednu od najboljih evropskih ekipa svih vremena, i donio Bosni trofej prvaka Evrope.

Kinđe je, iako rođeni Tuzlak, bio Sarajlija od glave do pete. Mogao je birati gdje će živjeti nakon preranog završetka karijere u 29. godini zbog zdravstvenih problema, ali odlučio je ostati u Sarajevu. Ostao je i tokom agresije, a 1993. godine je kao selektor BiH ostvario i najveći uspjeh naše košarke od osamostaljenja - 8. mjesto na Evropskom prvenstvu.

Mirza je 2000. godine proglašen za najboljeg sportistu BiH svih vremena, a 2007. godine FIBA ga je uvrstila u Kuću slavnih čim je formirana.

Nažalost, Kinđeta se malo ko sjeti čak i na današnji dan. Košarkaškom savezu BiH je preće osmo kolo prvenstva BiH od Mirze. Ni na službenoj stranici, ni na Facebooku ni slova o Najvećem.

A Španci ga se sjete. Oni, ipak, znaju cijeniti veličine.

Danas se Mirze, nažalost, mnogi ne sjete (Foto: I. Š./Klix.ba)
Danas se Mirze, nažalost, mnogi ne sjete (Foto: I. Š./Klix.ba)

Kako godine odmiču, na njegovom vječnom počivalištu u Aleji velikana na Barama sve je manje ljudi. Samo porodica i najbliži prijatelji se sjete Mirze. A Mirze se trebamo sjećati svakog dana.

Mirza, hvala ti i oprosti nam što te ne cijenimo dovoljno!