Kako je Dwyane Wade spas od pakla čikaškog geta pronašao u košarci i postao jedan od naboljih

Da stvar bude još gora, JoLinda je bila član jedne od lokalnih bandi i postala je narkodiler, te se mali Dwyane nagledao svega i svačega - od igala po kući, heroina, kokaina, policijskih pretresa, pa sve do leševa ispred kućnih vrata nakon obračuna bandi.

"Imao sam zaista teško djetinjstvo. Živio sam s majkom koja se drogirala, a u kući su nam stalno bili članovi bande. Mama, većinom pod dejstvom droga, nije ni bila svjesna da sam svašta vidio. Skoro svakodnevno sam viđao leševe blizu kuće", ispričao je Wade samo dio svog potresnog djetinjstva.

Trinaestogodišnja Tragil jednog dana 1990. godine uhvatila za ruku Dwyanea i rekla mu da ga vodi u kino da gledaju film i to je bio momenat koji je bio prekretnica u njegovom životu. Umjesto u kino, odvela ga je kod oca kako bi imali normalno djetinjstvo.

Ubrzo su odselili u predgrađe Chicaga Robbins, gdje je Wade prvi put i zaigrao košarku.

"Otac mi je bio vojno lice i u njegovoj kući je vladala čelična disciplina. Naučio me šta je ispravno, a šta je pogrešno raditi u životu. Ipak, sestri najviše dugujem što me dovela kod oca i na taj način spasila da krenem pogrešnim putem", kaže Wade.

Zašto baš košarka? Odgovor je jednostavan. Njegovo leteće visočanstvo. His Airness. Glavom i bradom - Michael Jordan. Wade je odrastao navijajući za Bullse i neponovljivu generaciju koju je do šest titula vodio MJ, a mali Dwyane je sanjao da jednog dana obuče dres Bullsa.

Išao je u srednju školu "Harold L. Richards", no u prve dvije godine nije dobijao minutažu jer je bio nizak, te je odlučio igrati američki fudbal kako bi napredovao fizički. U pauzi između druge i treće godine narastao je 10 cm, te mu je trener Jack Fitzgerald pružio šansu koju je Dwyane objeručke prihvatio. U trećoj godini bilježio je 21 poen i 8 skokova prosječno, a u četvrtoj 27 poena i 11 skokova.

Dominirao u srednjoj školi, ali dobio samo tri ponude za koledž

No, unatoč sjajnim statistikama, nijedan ozbiljan koledž ga nije želio. Wade je toliko bio zaokupljen treninzima da nije imao vremena, a ni volje za učenjem. Na kraju je dobio samo tri ponude. Na nagovor oca, koji je po svom vojničkom sudu procijenio da je najbolje da ode u drugu sredinu, odbio je dvije iz Chicaga (Illinois State i DePaul), te je prihvatio onu iz Milwaukeeja (Marquette).

U prvoj godini studiranja nije mogao igrati za svoj koledž zbog loših ocjena, te je "zagrijao stolicu" kako bi konačno mogao pokazati da može postati veliki igrač. No, uporedo se borio sa svojim demonima. Majku, sa kojom se povremeno viđao tokom srednje škole, nije vidio dvije godine jer je bila u zatvoru i to ga je psihički ubijalo.

"Mislio sam na mamu stalno. Najteži trenutak u životu mi je bio kada sam išao da je posjetim u zatvoru. Ona na jednoj, a ja na drugoj strani stakla pričamo telefonima. Scena kao iz filmova. Plakao sam danima zbog toga", govori Wade.

Druge godine studiranja popravio je ocjene i mogao je zaigrati za Marquette. Igrao je dobro (17 poena, 7 skokova, 4 asistencije prosječno), ali i dalje to nije bilo to. JoLinda, koja je izašla iz zatvora, ponovo je osuđena zbog dilanja droge. Pozvala je sina kući za Božić 2001. godine i obećala mu je da će promijeniti život kada izađe iz zatvora za godinu dana*.

^{*To je i učinila. Izliječila se, pronašla je utjehu u vjeri, a Wade joj je u znak zahvale kupio crkvu u kojoj ona svake sedmice propovijeda.}

Wade je bio razočaran, ali su ga njene riječi i utješile. Treću godinu na koledžu, ujedno i posljednju, odigrao je u njenu čast. Fokusirao se na igru i u potpunosti izdominirao. Bio je prebrz. Presnažan. Neuhvatljiv. Mama mu je izašla iz zatvora i održala obećanje, a on je sa 21 poenom, 6 skokova i 4 asistencije prosječno vodio Marquette do Final Foura NCAA lige prvi put nakon 1977. godine i bilo je jasno da je došlo vrijeme da izađe na draft.

Bila je to 2003. godina. Dobro znamo kako je tekao. Cleveland je uzeo LeBrona Jamesa, Detroit Darka Miličića, Denver Carmela Anthonyja, Toronto Chrisa Bosha, a Wadea je raširenih ruku dočekao Pat Riley i izabrao ga u Miami.

Prelazak sa pozicije playmakera na beka-šutera se isplatio

Iz godine u godinu je napredovao. Riley ga je u drugoj sezoni sa pozicije playmakera koju je igrao uvijek do tada pomakao na beka-šutera, statistike su bile sve bolje i bolje, a već u trećoj sezoni je odveo Miami do prve titule prvaka u historiji. Njegove partije u velikom finalu protiv Dallasa će ostati upamćene kao jedne od najboljih u historiji košarke.

Mavsi su vodili sa 2-0 u seriji, a potom je Wade ubacio u brzinu više. 42, 36, 43, 36 poena* u četiri naredne utakmice za pobjedu 4-2 i zasluženu titulu MVP finala. Tada je i dobio nadimak Flash, kako ga je prozvao saigrač Shaquille O'Neal.

^{*Zlobnici će reći da su mu sudije poklanjale slobodna bacanja. Istina, bilo je diskutabilnih odluka, no u većini slučajeva defanzivci Dallasa su zaista udarali Wadea jer je to bio jedini način da ga zaustave kada krene u punoj brzini ka košu.}

Koliko je cijenjen Wade u NBA svijetu govori i način na koji je sklopljena "Velika trojka" 2010. godine. LeBron i Bosh su došli njemu na noge u Miami kako bi mogli osvojiti titule. U prvom pokušaju nisu uspjeli, u velikom finalu bolji je bio Dallas predvođen Dirkom Nowitzkim koji je također nekidan završio karijeru. Wade, koji je već bio ispovrijeđivan, je prepustio lidersku ulogu Jamesu i na taj način uspio osvojiti kao dio "Velike trojke" titule 2012. i 2013. godine.

Na kraju sezone 2015/2016 čelnici Miamija su iskazali veliko nepoštovanje prema Wadeu ponudivši mu dvogodišnji ugovor vrijedan 20 miliona dolara. Wade je to odbio i prešao u Chicago. Nije bio u pitanju novac iako se radilo o 47 miliona dolara za dvije sezone.

Ostvario je svoj dječački san, u 35. godini zaigrao je u dresu svojih Bullsa. No, nakon samo jedne sezone i loših odnosa u svlačionici odlučio je napustiti ekipu i preći u Cleveland gdje ga je čekao prijatelj LeBron.

Wade se mučio u Cavsima i pred kraj sezone se odlučio na povratak u Miami gdje je ostao do kraja karijere. Ove sezone play-off je Heatu izmakao za dvije pobjede, a Wade je pružao sasvim dobre partije (15 poena, 4 skoka, 4 asistencije za 26 minuta u prosjeku). Mnogi su mislili da bi D-Wade mogao odigrati i 17. sezonu u NBA ligi, no tijelo mu to ipak ne dozvoljava. Šesnaest sezona intenzitetom kojim je Wade igrao su za bilo kojeg drugog igrača najmanje dvadeset.

Nije otišao na vrhuncu, ali nije dozvolio ni da se vuče po terenu i zauzima mjesto nekom mlađem i boljem. Wade je dao mnogo košarci i mnogi ga svrstavaju na treće mjesto najboljih bekova-šutera svih vremena, odmah iza Jordana i Kobea.

Najavio je da bi se želio baviti komentatorskim poslom kada završi karijeru, a ako se zaista i odluči na to, sigurno će NBA liga dobiti najemocionalnijeg komentatora ikad. Jer D-Wade ne zna drukčije.