Sigurno se sjećate kako je Kobe Bryant je napravio šou od svoje oproštajne sezone. Legendarni američki bek je odmah na početku sezone 2015/2016 najavio oproštaj od aktivnog igranja, te su utakmice Los Angeles Lakersa širom SAD-a i Kanade bile ustvari homage Crnoj Mambi. U kojoj god dvorani se pojavljivao dobijao je ovacije, poklone... A ekipa je nizala poraz za porazom, te ih je ukupno nanizala 65.
Ove sezone Dallas Mavericksi su 49 puta poraženi, još su u januaru ostali bez plasmana u play-off i veliki Dirk je mogao najaviti oproštaj i uživati poput Kobea. No, Dirk je, između ostalog, veliki i po tome što se nikada nije želio izdizati iznad bilo koga ni stavljati sebe u prvi plan.
Tako ni vlasnik Dallasa Mark Cuban do posljednje sedmice lige nije znao da li će imati privilegiju gledati Nowitzkog i iduće sezone u dresu svoje ekipe. Dirk je na kraju, teška srca, prelomio i odlučio da završi karijeru.
"Kao što možete pretpostaviti, ovo je moja posljednja utakmica kod kuće", rekao je skromni Dirk pred 21.041 sretnikom u Dallasu koji su došli pogledati utakmicu protiv Phoenixa i potom zaplakao.
Nowitzki je 21 sezonu nosio dres Dallasa i s pravom će biti upamćen kao najbolji igrač franšize u historiji.
Umjesto rukometa i tenisa odabrao "sport za žene"
A njegov nevjerovatan put počeo je davne 1993. godine. Njemačka je postala prvak Evrope u košarci i tada 15-godišnji Dirk je odlučio sa rukometa i tenisa preći na igru pod obručima. Njegov otac Jörg-Werner, inače nekadašnji vrhunski rukometaš, nije bio oduševljen tom idejom. On je želio sina vidjeti u "muškom sportu" jer je smatrao kako je košarka "sport za žene". Treba li spominjati kojim sportom su se bavile Dirkova majka Helga i sestra Silke na osnovu čega je Jörg-Werner tvrdio da je košarka "sport za žene"?
Na sreću svih ljubitelja košarke, Dirk je ostao pri stavu da ne želi postati rukometaš ni teniser, te je počeo trenirati u Würzburgu. Ipak, njegova karijera ne bi ni izbliza bila ovakva da ga 1994. godine nije uočio Holger Geschwindner i, ono mnogo važnije, što je Dirk bez pogovora slušao čovjeka čije su metode rada bile, u najmanju ruku, ekscentrične.
Treninzi sa "šarlatanom" su mu promijenili život
Dirk je trenirao tri puta sedmično sa Holgerom, inače nekadašnjim vrhunskim košarkašem i kapitenom Zapadne Njemačke na Olimpijskim igrama 1972. godine. Treninzi su se sastojali većinom od šutiranja, i to ne bilo kakvog. Dirk je morao šutirati iz totalnog raskoraka, iz punog čučnja, sa jedne noge... i to sa obje ruke! Za dizanje tegova Geschwindner nije želio ni čuti.
Nakon godinu dana pred Dirkom je bila životna odluka. "Sada moraš odlučiti da li želiš igrati protiv najboljih igrača na svijetu ili biti najbolji igrač u Njemačkoj. Ako želiš ovo drugo, prestat ćemo odmah trenirati jer ćeš to postati sigurno. A ako želiš igrati protiv najboljih, morat ćeš trenirati svaki dan".
Dva dana Dirk je sa porodicom vijećao o tome koji odgovor će dati Holgeru. Konačno, otac Jörg-Werner se pomirio sa sudbinom da mu sin neće krenuti njegovim stopama i dao je sina u ruke čovjeku kojeg su mnogi smatrali šarlatanom.
Geschwindner je bio oduševljen jer je znao kakvog igrača će stvoriti. Čak ni Dirk nije vjerovao da je moguće da postane najbolji Evropljanin svih vremena. Nakon šuterskih treninga koje je obogatio novim vježbama (Dirk je morao raditi sklekove na prstima kako bi ih osnažio, a potom je svirao gitaru kako bi dobio bolju koordinaciju prstiju, op. a.), Geschwindner se odlučio posvetiti Dirkovom radu nogu. Pogađate, nije se radilo ni o jednoj vježbi koju ste vidjeli ikada.
Nowitzki je morao naučiti najprije valcer, a potom je na treninzima Holgerov prijatelj svirao saksofon uz kojeg se Dirk morao kretati po terenu. Možete li zamisliti 213 cm visokog čovjeka kako pleše? Iako je valcer savladao, Dirk nikako nije mogao uhvatiti ritam uz zvuke saksofona. I šta se tada desilo, pitate se? Jedina logična stvar u Holgerovom svijetu - Dirk je morao naučiti svirati saksofon kako bi bolje razumio instrument i zvuke koje on proizvodi.
Svijet ga upoznao 1997. godine
Sa Würzburgom je Dirk 1997. godine ostvario plasman u elitni rang njemačke košarke, a potom je otišao na "Hoop Heroes Tour" gdje ga je cijeli svijet upoznao. Tokom 30-minutne utakmice na kojoj su nastupali evropski talenti protiv najvećih NBA zvijezda Dirk je zakucao preko Charlesa Barkleyja nakon čega je legendarni Chuck izjavio: "Dečko je genije. Ako želi ući u NBA ligu, neka me odmah nazove".
U martu 1998. godine dobio je poziv da učestvuje na Nike Hoop Summitu u San Antoniju. Würzburg mu je zabranio da učestvuje s obzirom da je njemačka liga bila u toku, ali je Geschwindner na svoju ruku odveo Dirka u SAD koji je još jednom pokazao sav svoj raskošni talenat - sa 33 poena i 14 skokova predvodio je Svijet do pobjede rezultatom 104:99 i time mu je bio osiguran lutrijski pick na draftu.
Devetim pickom uzeli su ga Bucksi iako su mogli birati momka po imenu Paul Pierce koji je završio u Bostonu i postao legenda Celticsa. No, Dirk je bio član Milwaukeeja svega nekoliko minuta. Bucksi su ga poslali Dallasu jer je tadašnji trener Mavericksa Don Nelson bio "zaljubljen" u netipične igrače. A Dirk sa svojih centarskih 213 cm, šutem beka i kretnjama niskog krila je bio sve samo ne tipičan košarkaš.
No, početak u Dallasu je za Dirka bio izuzetno težak. U prvoj sezoni odigrao je samo 47 utakmica i bilježio 8 poena u prosjeku. No, on nije odustajao. Preko ljeta je nastavio sa treninzima sa Holgerom i već od druge sezone je počeo igrati na visokom nivou. Zabijao je 17 poena u drugoj sezoni i potom je do 36. godine samo jednom imao prosjek manji od 21 poena po utakmici.
Postao je prvi Evropljanin koji je startao na All-Star susretu (2002.) i prvi Evropljanin koji je osvojio MVP nagradu (2007.).
Čuveni neodbranjivi skok-šut usavršio u 32. godini
Kada neko spomene Nowitzkog, prva asocijacija svima je njegov skok-šut unazad sa ispruženim koljenom. U Dallasu to zovu "flamingo". Zanimljivo, Dirk je taj potez usavršio tek u ljeto 2010. godine. U 32. godini! I ranije ga je upotrebljavao, no nikada sa takvom efikasnošću nakon 2010. Cijelo ljeto je proveo trenirajući jedan te isti šut, iz dana u dan. Isplatilo se.
Dallas je sezonu 2010/2011 završio na trećem mjestu Zapada, a potom je Dirk ubacio u brzinu više i u play-offu bilježio prosječno 28 poena uz nestvarne procente šuta (46 posto za tri, 94 posto slobodna bacanja).
Redom su padali Portland (4-2), LA Lakersi (4-0), Oklahoma City (4-1) i u finalu Miamijeva "Velika trojka" sa LeBronom, Wadeom i Boshom (4-2). To je ujedno bila i prva i, za sada jedina, titula prvaka NBA lige za Dallas.
Naravno, Dirk je dobio i nagradu MVP finala, te je također jedini Evropljanin sa tom titulom.
Odnos prema reprezentaciji za primjer svima
Dirkova veličina, čak i ako stavimo na stranu uspjehe u NBA ligi i 31.560 postignutih poena, može se jasno vidjeti i kada pogledamo Dirkovu karijeru u reprezentaciji. Ekipu koja je bila talentom ekstremno ograničena vodio je do dvije medalje - 2002. na Svjetskom prvenstvu do bronze i 2005. na Evropskom prvenstvu do srebra. Bio je redovno najbolji strijelac takmičenja na kojima se pojavljivao - a pojavljivao se na svakom od 1999. do 2015. godine izuzev Eurobasketa 2009. godine.
Dirk je sam plaćao troškove osiguranja, uvijek je prvi dolazio na pripreme i nikada nije tražio specijalni tretman. Kada je Njemačka pobjeđivala uvijek je isticao da je to rezultat ekipe, a kada je gubila uvijek je prvi stajao na stubu srama i preuzimao krivicu na sebe. Čak i kada bi svi optužili saigrače i sakrivali se nakon meča od znatiželjnih novinara.
Njemačka je u posljednju četvrtinu meča SP-a 2002. protiv Argentine ušla s vodstvom i na kraju je poražena, a Dirk je zabio 24 poena uz 11 skokova. I na kraju je preuzeo odgovornost na sebe.
Tako to rade najveći, a Dirk spada definitivno među najveće.
