Visok 211 cm, igrao je na poziciji centra i krilnog centra. Karijeru je počeo graditi u splitskoj "Jugoplastici". Sa pomenutim timom dva puta je stigao do krova Evrope.
U tom periodu je na reprezentativnom planu osvajao FIBA Svjetsko juniorsko prvenstvo (1987. za Jugoslaviju), FIBA Svjetsko prvenstvo (1990. za Jugoslaviju), te dvije olimpijske srebrne medalje - 1988. u Seulu za Jugoslaviju te 1992. u Barceloni za Hrvatsku.
Godine 1989. izabran je na NBA draftu od bostonskih "Celticsa". No, nije odmah otišao u SAD. Prije toga četiri sezone nastupao je u Italiji, za "Virtus Rim".
U najjačoj svijetskoj ligi igrao je četiri sezone u "Boston Celticsima", uz prosjek 16,7 koševa i 8,4 skoka po utakmici. Nakon NBA karijere ponovno je igrao u Evropi. Nosio je dres "Panathinaikosa", "Zadra", "Olympiakosa", "Cibone" i "Splita".
U intervjuu za Sarajevo-x.com Dino Rađa govorio je onako kako doliku njegovom karakteru.Pričao je o svojoj karijeri, NBA ligi, Kukoču, nezaboravnoj utakmici košarkaških reprezentacija BiH i Hrvatske.
Možete li nam za početak reći - šta trenutno radite?
Uživam! Vodim jednu školu košarke i učim djecu engleski jezik. Sve u svemu, zadovoljan sam. Uhvatio sam konce svakodnevnice i guštam.
Kada pogledate retrospektivno da li postoji nešto zbog čega posebno žalite?
Ma ne, nemam za čim žaliti. Kada sm odlučio da zaključim karijeru svima sam se lijepo zahvalio. Nisam više mogao sebe mučiti, to ne bi imalo smisla. Organizam je davao signale da nije u stanju podnijeti veliki teret. Osim što mučiš sebe, jer nisi pravi na parketu, definitivno ozbiljno riskiraš zdravlje. S druge strane, ja ne volim raditi polovično, tako da sam se pomirio sa sudbinom. Kada sam završio karijeru shvatio sam koliko su ljudi oko mene imali strpljenja.
Kako sada gledate na karijeru?
Ostaju lijepe uspomene. Bilo je super. Sa nostalgijom se prisjetim najljepših dvoboja. Igrao sam na velikoj sceni, osvojio trofeje i vidio svijeta. Ipak, uvijek podvlačim da nije sve u novcu i da je mnogo važnije imati pravog prijatelja. To nema cijenu.
Kako je bilo u NBA ligi?
Iako mnogi dječaci sanjaju da obuku dres neke NBA ekipe, da uskoče na parket i da igraju u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, to nije baš sve tako jednostavno. Naime, kod njih se stalno igra. Nema predaha. Na početku nije bitno hoćeš li pobjeđivati ili gubiti. Osnovno je da uđeš u play-off i da tu pokušaš nešto napraviti. Doduše, sama činjenica da sam dobacio do NBA lige izaziva posebne emocije. Ipak, kada mi se ukazala prva prilika vratio sam se na Stari kontinent. Shvatio sam da to nije za mene.
Mnogi ljubitelji čarobne igre pod obručima i danas spominju onu generaciju jugoslovenske košarke koju su sa Vama činili Divac, Petrović, Kukoč, Paspalj, Zdovc...?
To je bila strašna ekipa, odlično vođena, igrali smo fantastično. Ja nisam čovjek koji u eter izgovarati neke velike riječi. No, u košarci sam 30 godina i mogu vam reći da je to najbolja evropska košarkaša generacija svih vremena. Ne bih volio da me neko pogrešno shvati, ali je, jednostavno, tako.
Da li ste u kontaktu sa nekadašnjim saigračem Tonijem Kukočom?
Rijetko se kada čujemo. On je ostao u SAD-a. Uspio je da se adaptira i nastavio je život na drugom kontinentu, dok sam se ja odlučio vratiti. Nije bilo nikakvih svađa. Naposljetku, ponekad se vidimo kada dođe ovdje u Split.
Vi ste bili sudionik čuvene utakmice u Skenderiji kada je BiH savladala Hrvatsku?
Jesam! Taj okršaj nikada neću zaboraviti. Naime, na dan utakmice šetao sam Sarajevom, ljudi su mi prilazili da se pozdrave, da se slikaju, da porazgovaraju. Sve je bilo super. No, kada smo navečer izašli na parket Skenderije, dočekala nas je neprijateljska atmosfera. Doduše, još su bili svježe ratne rane. To su bila neka druga vremena i nikome ništa ne zamjeram.
Imate mnogo prijatelja u našoj zemlji?
Svakako. Prije nekoliko dana sam bio u BiH. Zaista imam mnogo dragih ljudi i veliko mi je zadovoljstvo doputovati kako u Sarajevo, tako i u ostale dijelove vaše domovine.
Čak ste i uživo pratili nastupe nogometne reprezentacije BiH, kada je na klupi "zmajeva" sjedio Ćiro Blažević?
Tako je! Bio sam na uzvratnoj utakmici baraža sa Portugalom. Imali ste dobrog selektora. Ćiro Blažević je veliki motivator. Ja često kažem da bi on kod mrtvaca izazvao osmijeh. Igrači od njega nauče puno toga. Osim toga zanimljivo im je u svlačionici. Inače, ja uvijek navijam za komšije u svim međunarodim utakmicama.
