Dimitris Diamantidis posljednji put kročio na parket: Kraj veličanstvene karijere Spidermana iz Kastorije
Momak iz Kastorije, rođen 6. maja 1980. godine, na veliku scenu stigao je poprilično kasno. Tek u 19. godini je zaigrao za seniore Iraklisa kod Dragana Šakote. I to sasvim slučajno. Srbijanskom stručnjaku je pažnju na tinejdžera skrenuo njegov asistent Kostas Pilafidis, a Šakoti nije dugo trebalo da uperi prst u Dimitrisa i potpiše ga.
Ne, nije Diamantidis zabijao 30 poena na treninzima koji su organizovani za mlade igrače koji su tražili svoj put do prvog profesionalnog ugovora. Jednostavno, anticipacija koju je tada, a i do kraja karijere, posjedovao Mico bila je zapanjujuća. Uvijek je bio na pravom mjestu, bilo da se radi na liniji dodavanja ili na skoku. Od ostalih igrača koji su bili napadački potentniji odvajala ga je jedna bitna stvar - igrao je odbranu. Manijakalnu, reklo bi se.
Sa 19 godina mnogi igrači bez potpisanog profesionalnog ugovora bi se ostavili igre pod obručima, ali Dimitris nije želio odustati. Radio je naporno i rad se isplatio. Ono što je fascinirajuće kod njega je da je istim intenzitetom trenirao i radio na sebi i tada kada se borio za ugovor kao i do posljednjeg treninga koji je odradio ovog proljeća.
Željko Obradović ga oteo Olimpiacosu
Nakon što je proglašen za najkorisnijeg igrača grčke lige u sezoni 2003/2004 pred sobom je imao ugovor sa Olympiacosom. No, umjesto da potpiše za klub iz Pireja, Željko Obradović ga je nagovorio da potpiše za Panathinaikos. Obradović ga je kupio riječima da je on njegov "novi Bodiroga". Popularni Žoc mu nije podilazio niti mu laskao, stvarno je to mislio. Dejan je otišao 2002. godine u Barcelonu i PAO je ostao bez mozga i srca ekipe. No, Diamantidis se potrudio da se genije iz Zrenjanina ubrzo zaboravi.
Vratimo se uvodnom pitanju. Dimitris je znao završavati često utakmice sa manje od pet postignutih poena, ali je bio najbolji igrač na parketu. Uostalom, u 12 godina u Euroligi samo dva puta je imao dvocifren broj poena (12,5 u sezoni 10/11 i 11,5 u sezoni 11/12).
Treba napraviti ključnu blokadu? Diamantidis će to uraditi. Treba pogoditi ključnu trojku? Diamantidis će to uraditi. Treba odigrati odbranu u posljednjem napadu? Diamantidis će preuzeti najboljeg igrača protivničke ekipe. Nebitno radi li se o playu, beku šuteru, niskom krilu, krilnom centru. Budite sigurni da će mu Dimitris uzeti loptu, udariti blokadu ili presijeći pas. Uostalom, to mu je omogućavao nevjerovatan raspon ruku od 2,16 metara. Nije mu bezveze dodijeljen nadimak Spiderman.
Nikos Galis je do 2005. godine bio smatran najboljim grčkim igračem svih vremena. A tada ga je 25-godišnji Diamantidis na Eurobasketu u Srbiji i Crnog Gori skinuo sa trona. Sa Olimpa. Zajedničko im je bilo jedno ime. Panagiotis Giannakis. Popularni Zmaj je Galisa "hranio" loptama u Arisu i grčkoj reprezentaciji sredinom i krajem osamdesetih godina i uveliko mu je pomogao da postane igrač kakav je bio. Isto tako Giannakis je kao selektor Grčke te 2005. godine konce u igri prepustio Diamantidisu.
Iako je u petorci startao na poziciji niskog krila, a bekovi Grčke su bili Theo Papaloukas, Nikolas Zisis, Nikos Chatzivrettas i tada 23-godišnji Vassilis Spanoulis, najviše je lopta bila u Diamantidisovim rukama. Mico je dirigirao "rudarenjem", kako u odbrani, tako i u napadu. O grčkom "rudarenju" dovoljno govori podatak da su u sedam utakmica prosječno primali samo 59,7 poena po meču.
Nezaboravna trojka protiv Francuske
Utakmica koja je proslavila Diamantidisa je polufinale protiv Francuske. Pred punom Arenom u beogradu Francuzi su 47 sekundi prije kraja meča imali plus sedam. Diaw je zakucao za 62:55 i činilo se kako je susret gotov. A onda se desilo čudo. U tih 47 sekundi Grčka je napravila seriju 12:4.
Diamantidis je u tih velikih 47 sekundi u kojih je stao čitav meč dotakao loptu bukvalno samo jednom. Četiri sekunde prije kraja pri rezultatu 66:64 za Francuze Zisis se zaletio u reket, a kada je ispred sebe ugledao Diawa i Pietrusa stao je, okrenuo se i bacio loptu nazad Diamantidisu. A onda se desila magija. Preko Parkera. Trojka kao kap za veliki trijumf Grka 67:66. U finalu Dirk Nowitzki nije mogao sam i Grci su se okitili drugom titulom prvaka Evrope.
Godinu dana kasnije u polufinalu Mundobasketa Grci su naletili na SAD. "Rudarenje" protiv "run and guna" nema nikakve šanse, smatrali su stručnjaci. Giannakis je bio spreman. I Grčka je igrala "run and gun" i u potpunosti iznenadila LeBrona, Wadea, Anthonyja, Paula i društvo. Sredinom druge četvrtine SAD je bio na plus deset (33:23) i činilo se kako je grčka sudbina već odlučena. Nakon kontranapada Paul je krenuo na polaganje a pravo niotkuda se pojavio Diamantidis i zalijepio ga. Taj potez je prelomio utakmicu i činilo se da su od tog trenutka u Grke ušli duhovi svih njihovih bogova. Krajnji rezultat - 101:95 za Grčku. Neumorni Diamantidis je odmorio samo jednu minutu postigavši 12 poena.
Nije samo Paul osjetio na svojoj koži kako igra odbranu Spiderman. Ista sudbina zadesila je i velikane poput Kobea Bryanta i Tima Duncana. Poslije poraza u finalu od Španije (80:72) u kojem je upisao 16 poena okončao je reprezentativnu karijeru sa ukupno 760 poena, odnosno, pazite sad, samo 6,13 poena po utakmici. Dokaz da suhe brojke nisu sve. One ipak ne mogu dočarati ono što je Diamantidis radio na terenu.
Sa Panathinaikosom je u 12 sezona osvojio čak 22 velika trofeja. Devet titula prvaka Grčke. Tri titule osvajača Eurolige. Deset pobjednika grčkog Kupa. Šest puta je proglašavan za najboljeg odbrambenog igrača Eurolige, od čega čak pet puta uzastopno od 2005. do 2009. godine. Najbolji je kradljivac i asistent u historji Eurolige, a 1. aprila ove godine je i službeno proglašen legendom Eurolige. Tu nagradu su prije njega dobili samo Papaloukas, Navarro, Šiškauskas i Jasikevičius. Kakvo odabrano društvo!
Ukoliko se odluči uskoro prebaciti u trenerske vode, nema sumnje kako ga čeka blistava budućnost i na tom polju s obzirom na njegov karakter i strast za košarkom. Diamantidis je uvijek sve govorio na parketu. Lopta, deset igrača i trojica sudija. Njemu nikad ništa više nije trebalo.
Slava kao nužno zlo
Skroman momak sa šablonskim odgovorima na pitanja novinara poput naših fudbalera ("Igrali smo dobro, zasluženo smo pobijedili" i slične umotvorine), koji je slavu doživljavao kao nužno zlo, koji nikada nije želio biti zvijezda, koji u životu nikada nije odbio navijača koji želi autogram ili fotografiju, koji je rekao "ne" mnogobronim ponudama iz NBA lige jer je na Starom kontinentu bio "svoj na svom", posljednji put kročio je na parket jučer protiv CSKA iz Moskve u oproštajnom meču koji mu je organizovao PAO.
U drugoj četvrtini, 13 sekundi prije kraja, sirena je označila prekid meča. Prepuna OAKA Arena, koja službeno nosi naziv Olimpijska dvorana "Nikos Galis" poklonila se svom velikanu, a pod svodove je okačen zeleni dres sa brojem 13. Dres koji će vječno stajati kao uspomena na neponovljivog Spidermana iz Kastorije. Micu. Dimitrisa Diamantidisa.
