Na današnji dan prije 22 godine u Imoli poginuo legendarni Ayrton Senna
Brazilac je u Formuli 1 pobijedio 41 put, a bolji od njega su samo Schumacher (91) i Prost (51), no obojica su, zajedno sa ostalim velikanima, uvijek naglašavala kako je Senna najbolji ikada.
Velika nagrada San Marina u Imoli 1994. godine je od prvog dana slutila na najgore.
Barrichello i Ratzenberger kao upozorenja
Prvog dana, u petak, u popodnevnim kvalifikacijama, Sennin sunarodnjak Rubens Barrichello, inače rekorder po broju utrka u Formuli 1 (322), pretrpio je teške povrede u sudaru pri brzini od 225 km/h u šikani Variante Bassa zbog kojeg nije nastupio na utrci.
Iako su posjete bile strogo zabranjene, Senna je preskočio je ogradu bolnice u Maggiore u Bologni i ušao u Barrichellovu sobu. Ono što je vidio ga je zaprepastilo i shvatio je kako su sigurnosni standardi u F1 pretjerano niski, takoreći nepostojeći.
No, već sutradan, u drugom danu kvalifikacija (tada su se kvalifikacije vozile u petak i subotu, op. a.) austrijski vozač Roland Ratzenberger je u krivini Villeneuve pri brzini od 306 km/h frontalno udario u betonski zid, a u bolnici Maggiore je od posljedica udara preminuo.
Sid Watkins, tadašnji šef medicinskog tima Formule 1, se sjeća kako je, nakon što je saopćeno da je Ratzenberger preminuo, Senna bio potpuno slomljen i da mu je plakao na ramenu. Watkins je Brazilca nagovarao da ne nastupi na utrci.
"Šta još treba da dokažeš? Trostruki si svjetski prvak, jasno je svima da si najbolji i najbrži. Prestani da se takmičiš, vidiš šta se dešava".
Senna nije želio ni da čuje za to.
"Sid, nad nekim stvarima u životu nemam kontrolu. Ne mogu odustati. Moram se nastaviti takmičiti", rekao je Senna. Možda se i dvoumio oko napuštanja Formule 1, no utrku u Imoli je morao završiti. Vratit ćemo se kasnije na to.
Spori safety car
Senna je svoje posljednje jutro proveo pričajući sa svojim najvećim sportskim rivalom Alainom Prostom, koji se povukao godinu prije, o načinu na koji se vozači moraju zaštititi kako ne bi više niko izgubio život na utrkama Formule 1.
Njih dvojica su se dogovorila da do naredne utrke u Monte Carlu osnuju Sigurnosnu grupu vozača (Drivers' Safety group), a nakon što je ideja prezentirana ostalim takmičarima, svi su Sennu predložili za predsjednika.
Na samom početku utrke Pedro Lamy i JJ Lehto su se sudarili, te je na stazu poslan safety car. U nekoliko navrata Senna, koji je startao sa pole pozicije, je gestikulirao vozaču sigurnosnog vozila Maxu Angelelliju da ubrza, no Opel Vectra koju je vozio nije mogla ići brže od trenutne brzine. U šestom krugu safety car se sklonio sa staze, no rezultat voženja pet punih krugova veoma sporo utjecalo je na opadanje pritiska u gumama kod svih vozača.
U sedmom krugu u krivini Tamburello, Sennin bolid je dvaput proklizao sa stražnje strane i udario u betonski zid. Telemetrija je pokazala da je sa staze izletio pri brzini od 310 km/h, a da je do udara u zid usporio na 218 km/h u manje od dvije sekunde.
Nakon što je Sennin bolid stao, Ayrton je ostao nepokretan u kokpitu i bilo je jasno da je pretrpio teške povrede i utrka je odmah prekinuta. Na prvu pomoć se čekalo nekoliko minuta. Vatrogasci su stigli na mjesto nesreće odmah, ali nisu smjeli pomjerati Ayrtona. Senna je prebačen helikopterom u bolnicu Maggiore u 15 sati.
Borba za Brazilčev život vodila se puna tri sata i 37 minuta, no ljekari su na kraju morali konstatovati smrt.
Vratimo se na dio da je Senna morao završiti utrku u Imoli. Prilikom pregleda bolida zbog uzimanja crne kutije, kao i pregleda oštećenja tehničari su našli austrijsku zastavu. Senna je svoju 42. pobjedu ili 81. podijum želio posvetiti Ratzenbergeru.
Uzroci nesreće
Stvarni uzroci nesreće ostali su nerazjašnjeni do današnjeg dana. Italijanski sud je nakon tri godine, 7. maja 1997. godine, zaključio da je Senna preminuo u 14:17, odnosno u trenutku udara u betonski zid.
Italijanski vrhovni sud je 13. aprila 2007. godine da je za nesreću kriv Patrick Head, inžinjer Williamsa, koji je konstruisao novi volan, na koji je i sam Senna prije početka sezone 1994 imao dosta pritužbi. Prije Tamburella volan je pukao i zato je Senna izgubio kontrolu nad bolidom.
No, Head nije krivično odgovarao jer je presuda donešena 13 godina nakon incidenta, dok je krajnji rok za ovu vrstu presude bio sedam godina i šest mjeseci.
Na posljednji ispraćaj u Sao Paolu došlo mu je tri miliona ljudi, a u Brazilu su proglašena tri dana žalosti.
Bianchi stradao dvadeset godina poslije
Senna je u deset godina u Formuli 1 vozio za timove Toleman, Lotus, McLaren i Williams. Prvak svijeta je bio 1988., 1990. i 1991. godine. Ostvario je 41 pobjedu, a na podijumu je bio 80 puta.
Nakon njegove smrti u Formuli 1 došlo je o velikih promjena kada je sigurnost vozača u pitanju, a prvenstveno se to odnosi na smanjenje brzine bolida. Nakon Senne, jedini vozač koji je smrtno stradao je bio Jules Bianchi, koji je stradao u oktobru 2014. godine na Velikoj nagradi Japana, a od zadobijenih povreda preminuo je u julu 2015. godine.
