Borilački sportovi
1.6k

Damir Beljo: Od sportista stvaramo nasilnike, ljude koji rizikuju mladost pa završe u kafani

Razgovarao: Rijad Durkić
Damir Beljo (Foto: Klix.ba)
Damir Beljo (Foto: Klix.ba)
Dok se spuštate u podrum jedne masivne poslovne zgrade u Mostaru, prolazeći pored kotlovnice i ostave, probijajući se kroz pakete s kancelarijskim materijalom do malene dvorane u kojoj trenira bokserski šampion Damir Beljo, imate onaj osjećaj iz filmskih klasika u kojima su bokseri glavni junaci. Osjetite tenziju, težinu plemenitog sporta i napor, a u svakom kadru vidite ljubav i odricanje.

Još je jutro, Beljo završava svoj prvi trening. Čuje se metodičan udar rukavica od vreću. Odzvanjaju betonski zidovi. Uvijek ima dva treninga dnevno i to je rutina koju poštuje. Iako kaže da još nije na optimalnom nivou, snaga udaraca u vreću ostavlja bez daha svakog posmatrača.

Godina iza nas za Damira Belju je bila poslovno i privatno veoma uspješna, ali je na kraju donijela veliko iskušenje.

"U svemu tražim neku pozitivu, živ sam, zdrav, sama prilika da dođem u situaciju da boksam za svjetski naslov je dokaz koliko me Bog ljubi. Od poziva da boksate za svjetsku titulu, u ovoj kategoriji i to u Americi, nema dalje u svijetu boksa. Počašćen sam što sam od braće Kličko dobio ugovor da boksam za taj naslov. Međutim, u nezgodno vrijeme. Godina je bila vrhunska, dobio sam sina Mijata, tako da sam u privatnom životu šampion svijeta, u ringu sam odbranio evropsku titulu", počinje Beljo razgovor za naš portal.

Beljinim mislima dominiraju sport i vjera. Sve se vrti oko ta dva pola. Uvijek zahvalan Bogu, usmjeren naprijed, nekako neočekivano miran za sportaša.

Prvak Evrope, a u svojoj zemlji ni među 28 sportista

Na kraju godine stiglo je i jedno razočarenje. Ljudi koji vode profesionalni boks u našoj zemlji zakasnili su da ga prijave na izbor za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine. Četvrti na službenim svjetskim listama, prvak Evrope i to u naučno dokazano najtežem sportu, a u svojoj državi nije među 28 najboljih sportista. Naša posla.

"Nisam se ni tu nešto posebno žalio, dragi su mi svi uspjesi bh. sportista, da se diže naš sport, da ima pozitivnih priča. Malo mi je žao da se mene nisu sjetili", skroman je Beljo.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Privremeno ga je zaustavila povreda.

"Nezgoda je bila bizarna, dobar čovjek, ali neoprezan, ipak me izbacila iz ringa na nekoliko mjeseci i još nisam sto posto spreman. Čovjek se brzo navikne na kuću i manje rada, ali moram se vratiti znoju, odricanju, da se vratim na prave staze, da promoviram svoj grad i svoju državu", poručuje naš sagovornik.

Prvenstveno zbog te nesreće morao je otkazati borbu za titulu prvaka svijeta koju je ovog mjeseca trebao imati u Los Angelesu protiv WBO prvaka u cruiserweightu Oleksandra Usika.

Nismo mogli da se ne dotaknemo toga kako sportista, koji borbu za titulu prvaka svijeta sanja cijeli život, proživljava razočarenje otkazivanja borbe. Beljo skrušeno priznaje: "Veoma teško mi je bilo, borbe sa samim sobom. Razgovarao sam sa svojom porodicom, Bog me tako iskušava, sve to ima svoje zašto. Nisam bio u dobrom trenažnom procesu, a i neki sponzori su mi otkazali pa nisam mogao otići u Njemačku na pripreme, desila se ta bizarna nesreća".

Doći će ponovo borba s prijenosom na HBO

Razočarenje je veće kad se zna da je to bio glavni meč večeri, da su na meču trebale biti legende o kojima sanja svaki bokser, Mike Tyson, Evander Holyfield, da je sjajni Bernard Hopkins trebao boksati predborbu, da je prijenos išao na HBO. Trebala je to biti borba večeri, možda i Beljine karijere.

"S tim mečom bih završio svoje finansijske brige i osigurao porodici mir, ali to ne bi bili pošteno prema boksu, toj pozornici, svjetskoj tituli, nisam bio dostojan toga, jer se nisam mogao spremiti. Degenek je najmanje što mi je padalo na pamet, jer je to sastavni dio ovog sporta i života. Ali ne znam kako bih živio s činjenicom da radi finansija boksam meč u kojem nakon pete ili šeste runde ne bih imao snage da stojim u ringu. Nisam mogao u rat krenuti bez municije. Bila je to teška odluka, a podrška porodice i fanova iz cijele zemlje mi je mnogo olakšala. Nadam se da će mi dragi Bog dati barem još jednu priliku", zaključuje Damir potpuno svjestan riječi koje govori.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Već je krenuo da se ozbiljno priprema za naredne mečeve, zahvalan je sponzorima, posebno BH Telecomu koji ga kvalitetno prati. Sigurno je da će sredinom februara ponovo u ring, planira se jedan lakši uvodni meč, a onda do kraja godine želja za novim pokušajem borbe za svjetsku titulu. Ako to ne bude moguće, sigurno će boksati dva ili tri meča sa bokserima iz samog svjetskog vrha zbog bodova za izazivačke pozicije. S tim pobjedama ga niko neće moći zaobići u planovima za svjetski pojas.

Mnogo razmišlja o lideru u svojoj kategoriji, bokseru kojem je trebao stati na megdan da je bilo više sreće ili manje nesreće.

"Oleksandar Usik je jedan od najboljih uopće u svijetu boksa, sve je osvojio što se može osvojiti u amaterskom i profi boksu, sada je svjetski prvak, a očigledno ide na objedinjavanje svih titula. Već u trećem mjesecu ide na odbranu titule. On je i moja meta, ali s njim je nezgodno boksati, čudan stil gaji, strašno je fizički spreman, ali nema neke posebne udrace, već radi stalno i to ubije i borbu i suparnike. Dmitri Kudrijašov, moj veliki prijatelj bi ga mogao oboriti, on ima onaj jedan pravi udarac koji se čeka pola borbe. Naravno, vjerujem i u sebe i u ponavljanje ove borbe. Siguran sam da ću dati sve da do toga dođe i onda je sve moguće", poručuje Beljo.

Boks je sirotinjski sport svugdje, a posebno kod nas

Beljo je bez konkurencije najbolji bokser koji se bori pod našom zastavom, mnogo ga pogađa stanje u našoj državi i u njegovom sportu. Ne može, a da ne primijeti.

"Generalno nije dobro stanje u državi, to se onda preslikava i na boks. Narod je nezadovoljan, tako i ja kroz boks probam poslati poruku da se nešto promijeni, da dođu bolja vremena. Ne treba prioritet biti zapošljavanje djece ljudi koji već imaju mnogo, da se malo više posvetimo narodu, a time će i sport doći na svoje. Boks je težak, sirotinjski sport, a to je kod nas još više. Opet se vraćam na tu smiješnu politiku, ljudi koji su na nekim funkcijama ulažu u sportove, neću reći od kojih imaju koristi, već u sportove gdje bi željeli da idu njihova djeca, u neki nogomet ili tenis, neće niko željeti da mu dijete ide u boks i da ga neko udara po glavi. Od mog oca niko nije imao koristi osim mene i moje porodice, to je sudbina nas ljudi koji smo se za sve u životu morali boriti, ništa nam nije servirano", opisuje naš sagovornik.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Posljednje rečenice rekao je teško i tvrdo, kao da njima udara boksersku vreću u dvorani. Teško je bilo krenuti s drugim pripremljenim temama, sam je nastavio.

"Ja sam postao jedini prvak u novijoj historiji ove zemlje, ali teško mogu okupiti sponzore, neću da boksam pod stranom zastavom, milion mi je puta došlo da potpišem i odem da boksam za Njemačku, ali neću, moj odgoj to nije dozvolio. Moćnici, iako neću o njima da govorim, ne znaju šta za ovu zemlju znači uspjeh jednog Amela Tuke ili nekog drugog vrhunskog sportiste", iskreno govori sjajni bokser.

Mora se stvoriti razlog zašto bi se neko bavio boksom

Damir Beljo poznaje boks, posebno zna onaj stvarni, životni put u tom plemenitom, ali izuzetno teškom sportu.

"Kod nas djeca treniraju boks, ali osim tih batina koje dobijaju, nemaju ništa od boksa. Na tim osnovama to se ne može dalje razvijati. Da biste uspjeli u bilo kojem sportu morate skoro uvijek zanemariti školu i posao, pa vam se onda dešava da se sportaši iz borilačkih sportova etiketiraju kao neki nasilnici. Njih samo životna kolotečina otjera da se bave, naprimjer, redarenjem, zaštitarskim poslovima... Tada ste stalno po kafanama i okruženi raznim prljavim stvarima koje život nudi. Društvo od te mladosti stvara nasilnike, jer zbog sporta zanemariš sve drugo, a onda moraš nekako zaraditi za život pa vrhunske talente susrećeš na vratima noćnih klubova. To je život i preživljavanje", u srž pogađa Beljo.

No, tu nije stao.

"Za Mostar niko neće reći da je grad boksa, ali bilo je tu velikih talenata. Niko nije čuo za jednog Borisa Bošnjaka. Kakav Beljo, to je bio talenat. Bošnjak je mogao boksati s braćom Kličko. Momak je radi svoje porodice morao odustati. Mnogi dečki su bili talentiraniji od mene, ja sam samo bio uporan i imao tu vjeru u sebe i Boga. Nisam odustao", kazao je.

Cijeli život je redario, radio noćne i dnevne smjene, ustajao u četiri da može trenirati prije prve smjene. Tuširanje i na posao, onda dvanaest sati radi i opet na trening. Taj ritam mu je utjecao na zdravlje, ali ne žali se.

"Mnogo puta sam dolazio u iskušenje, mnogo puta su me povukle neke ovozemaljske stvari. Kad ste u tim krugovima, naletite na svakoga, ponude vam nešto, pa se zamislite. Ali vjera u dragog Boga me održala na pravom putu", otkriva Beljo.

Obećao je samo rad

Damir Beljo je suviše ozbiljan čovjek, svjestan sebe i života da bi nasjeo na priču o obećavanju svjetske titule.

"To je realno, ali neću da govorim stvari koje se možda neće desiti. Moja je želja da boksam za svjetsku titulu. Ljudima u svijetu je smiješno da prvak svijeta može doći iz Mostara, iz jednog Cima, iz Bosne i Hercegovine. Zbog uslova, ni zbog čega drugog. Ja sam spreman da život ostavim u ringu. Nikad neću skrenuti sa svog puta", kad tako kaže, čovjek mu jednostavno mora povjerovati.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Dok je nastajao ovaj razgovor, ni sam ne znam koliko je ljudi prišlo, pozdravilo se, upitalo za zdravlje, zaželjelo sreću na narednom meču. Ljudi ga vole, Beljo to vidi.

Mnogo govori o vjeri, to je glavno štivo prije i poslije treninga. Ponosan je da je uzor mladima, kaže da nikad ne odbije poziv na neko druženje sa djecom, bilo kakvu humanitarnu priliku.

"Svaki put ponovim svoju životnu priču, probam djeci reći da griješiti nije loše ako iz toga naučite biti bolji. Nikad nikom nisam rekao da sam bio savršen, upadao sam u svašta, ali sam iz svega izašao prav i zdrav. Najvažnije je stalno raditi na sebi. Uvijek govorim i da treba biti ponosan na ono ko si, šta si i odakle si. Zato sa mnom idu uvijek tri zastave, zastava mog porijekla, naroda kojem pripadam i zemlje u kojoj živim. Od Bosne i Hercegovine nema ljepše i to uvijek govorim", rekao je Beljo.

Opet je ponosno rekao da je odbio desetine poziva da ide boksati za neke druge zemlje, da zna gdje su mu rasli djedovi i pradjedovi, da želi da u ovoj zemlji žive i njegova djeca.

Na kraju se namrštio i kazao: "Političari će odgovarati Bogu za stvari koje rade. Prije mjesec dana je cura ovdje okončala sebi život zbog teške ekonomske situacije, nije vidjela izlaz, to se mora promijeniti. Ja znam kako je tim ljudima, prolazio sam kroz najteže. Strašno me pogađa sve ovo što se dešava. Svaki dan molim za djecu Sirije".

Beljina ljudska širina nadmašuje bokserska ramena. Previše prijatelja ima da bi ljude dijelio na ove i one, da bi nekog mrzio. Taman da parafraziram Matu Parlova i kažem: Kako će Beljo mrziti nekoga kad će on biti svjetski prvak.