Uređaji za praćenje sna imaju ograničenja: Stručnjaci žele da znate koja su

Milioni ljudi oslanjaju se na aplikacije na telefonima i nosive uređaje poput prstenova, pametnih satova i senzora da bi pratili koliko dobro spavaju, ali ovi trackeri nužno ne mjere san direktno. Umjesto toga, oni zaključuju faze sna iz signala poput otkucaja srca i pokreta, što otvara pitanje koliko su ti podaci pouzdani i koliko ozbiljno ih treba shvatati.

Tržište uređaja za praćenje sna u SAD-u generisalo je oko 5 milijardi dolara u 2023. godini, a očekuje se da će se prihod udvostručiti do 2030., prema podacima istraživačke kompanije Grand View Research. Kako ovi uređaji nastavljaju osvajati tržište, stručnjaci poručuju da je važno razumjeti šta vam zaista mogu, a šta ne mogu reći i kako njihove podatke treba koristiti.

Jedan od stručnjaka s kojima je AP razgovarao smatra da njen puni potencijal još nije iskorišten.

Bilo da je riječ o Apple Watchu, Fitbitenom satu, Oura prstenu ili nekom od brojnih konkurenata, većina zdravstvenih i fitness trackera koristi isti osnovni pristup: bilježi pokrete korisnika i rad srca dok miruje, objašnjava Daniel Forger, profesor matematike na Univerzitetu Michigan koji istražuje nauku iza nosivih uređaja za praćenje sna.

Algoritmi koje koriste veliki brendovi postali su vrlo tačni kada je riječ o određivanju da li je neko budan ili spava, kaže Forger. Uređaji su donekle korisni i za procjenu faza sna, ali bi studija u laboratoriji bila znatno preciznija, dodaje on.

"Ako zaista želite sa sigurnošću znati koliko ne-REM sna imate u odnosu na REM san, tu laboratorijske studije zaista briljiraju", kaže Forger.

Neurologinja i profesorica na Morehouse School of Medicine dr. Chantale Branson kaže da joj pacijenti često dolaze s rezultatima spavanja koje su izvukli iz trackera, ponekad opsjednuti detaljima poput količine REM sna u određenoj noći.

Branson ističe da ti pacijenti pogrešno pristupaju stvarima: uređaji pomažu da se prepoznaju trendovi tokom vremena, ali se ne smiju posmatrati kao konačna mjera nečijeg zdravlja sna. Ni podaci iz samo jedne noći ne bi se trebali smatrati posebno značajnim.

"Vjerovali bismo im sa ili bez uređaja i radili bismo na tome da otkrijemo zašto ne mogu spavati, a to je ono što nosivi uređaji ne rade", kaže ona.

Branson smatra da bi ljudi koji svako jutro provjeravaju svoju statistiku spavanja više koristi imali od ulaganja truda u "higijenu sna" poput uspostavljanja opuštajuće rutine pred spavanje, izbjegavanja ekrana prije odlaska u krevet i osiguravanja da je okruženje za spavanje udobno. Savjetuje svima koji su zabrinuti zbog svog sna da se prvo konsultuju s ljekarom prije nego što potroše novac na nosivi uređaj.

Forger ima povoljnije mišljenje o ovim uređajima, za koje kaže da pomažu da često zanemarena važnost sna ostane u fokusu. Preporučuje ih i osobama koje nemaju ozbiljne probleme sa spavanjem, jer im mogu ponuditi uvid u navike na osnovu kojih mogu fino podesiti svoju rutinu i tokom dana se osjećati budnije.

"Provjeravanje je li vaš biološki sat usklađen je ogromna korist, jer čak i ako sebi dajete dovoljno vremena za san, ako spavate u pogrešno vrijeme, san neće biti toliko efikasan", ističe Forger.

Nastavnica u osnovnoj školi iz okolice Atlante Kate Stoye kupila je Oura prsten prošlog ljeta nakon što je čula pozitivna iskustva prijateljica koje su ga koristile za praćenje plodnosti. "Toliko je tačan", rekla je.

Stoye je otkrila da joj je prsten jednako koristan i za praćenje sna. Nakon što je primijetila da nekoliko noći u kojima je pila alkohol koincidira s lošijim kvalitetom sna, odlučila je potpuno izbaciti alkohol.

"Ne vidim mnogo razloga da pijem ako znam da će to utjecati na to kako se osjećam", kaže Stoye, koja svoj uređaj nosi stalno, osim kada igra tenis ili ga treba napuniti.

Još jedan trend koji je, kaže, uočila u podacima prstena jeste važnost da ne jede prekasno ako želi dobar odmor.

"Uvijek se mučim s odlaskom u krevet, a to je često zato što jedem kasno navečer", kaže Stoye i dodaje: "Znam to o sebi, a zna i on."

Mai Barreneche, koja radi u oglašavanju u New Yorku, nekada je stalno nosila svoj Oura prsten. Kaže da joj je pomogao da razvije zdrave navike spavanja i potaknuo je da održava svakodnevnu jutarnju rutinu vježbanja. Ali, kao osoba opsjednuta brojkama i metrikama, postala je dovoljno "opsjednuta" svojim noćnim rezultatima sna da joj je to počelo izazivati anksioznost.

"Sjećam se da bih odlazila u krevet razmišljajući o rezultatu koji ću dobiti ujutro", kaže Barreneche.

Barreneche je odlučila da ne nosi prsten tokom jednog odmora na plaži prije nekoliko godina, a kad se vratila kući, više ga nije stavila. Kaže da je zadržala dobre navike koje joj je uređaj pomogao usvojiti, ali više ne želi stres zbog svakonoćnog praćenja rezultata.

Branson iz Morehouse School of Medicine kaže da je sličnu anksioznost izazvanu rezultatima vidjela kod dijela svojih pacijenata, posebno onih koji sebi postave ciljeve da dostignu određenu količinu REM sna ili onih koji svoje rezultate noćnog sna dijele s prijateljima koji koriste isti uređaj. Poređenje tipova i faza sna nije preporučljivo, naglašava, jer se individualne potrebe razlikuju po dobi, genetici i drugim faktorima.

"Ovi uređaji bi trebali da vam pomažu", kaže Branson. "Ako zbog njih osjećate anksioznost, zabrinutost ili frustraciju, onda vam ne koriste i zaista biste trebali razgovarati sa stručnjakom."

Forger smatra da je potencijal nosivih uređaja potcijenjen te da nova istraživanja sugeriraju da bi oni jednog dana mogli biti dizajnirani tako da pomažu u otkrivanju infekcija prije nego što se pojave simptomi, ali i u bilježenju promjena u obrascima sna koje mogu signalizirati početak depresije ili povećan rizik od recidiva bolesti.

"Tijelo donosi zaista interesantne i vrlo važne odluke kojih nismo svjesni, kako bi nas održalo zdravima, aktivnima i budnima u pravo doba dana", kaže on. "Ako imate infekciju, taj ritam vrlo brzo počne nestajati jer tijelo prelazi u stanje pojačane borbe protiv infekcije. To su stvari koje možemo uhvatiti."

Ova tehnologija bi mogla biti posebno korisna u siromašnijim sredinama, gdje bi nosivi uređaji mogli pomoći da se zdravstveni problemi prepoznaju ranije i prate na daljinu, bez potrebe za čestim odlascima liječniku ili u specijalizirane klinike, smatra Forger.

"Pred nama je jedna zaista važna priča koja tek treba da ispliva na površinu: o tome kako će razumijevanje ritmova sna i arhitekture sna generalno poboljšati naše živote", zaključuje on.