Greenfield tvrdi da naš mozak na pametne telefone reaguje na isti način kao i na drogu.
"Kad ljudi rade nešto tako često, i do te mjere da ignorišu utjecaj tog ponašanja, to govori da u tom ponašanju ili drogi ima nešto psihoaktivno", kaže Greenfield.
Kada čujemo notifikaciju na telefonu, to je signal koji našem mozgu poručuje da nešto potencijalno ugodno čeka na nas. Ovo očekivanje zadovoljstva prouzrokuje otpuštanje dopamina u mozgu, hemikalije koja se povezuje sa zadovoljstvima poput hrane, seksa i droga.
Greenfield kaže da iako su neurobiološki putevi korištenja droge i pametnog telefona uporedivi, nivo ovisnosti nije isti. Potreba da se provjere novosti na telefonu je samo "iritabilnost".
Ona, međutim, ni u kom slučaju ne bi trebala proći neprimijećeno. Greenfield kaže da je problem korištenja telefona u toku vožnje rastući problem javnog zdravlja koji neće izliječiti sama svjesnost o problemu.
Problem se neće riješiti sam od sebe, a za njegovo uspješno rješavanje potrebni su obrazovanje, strožiji zakoni i njihova primjena, smatra Greenfield.
