Rekonstruisano lice čovjeka obezglavljenog nakon smrti prije 2.000 godina kod rimske tvrđave u Škotskoj

Kako navode Nacionalni muzeji Škotske, muškarac je vjerovatno imao ranih pedesetih godina kada je umro, negdje između 140. i 165. godine nove ere. Do obala zaliva Firth of Forth prešao je stotine kilometara od mjesta rođenja.

Lice je na osnovu lobanje rekonstruisao forenzički antropolog Chris Rynn. Koristio je osteoarheološku analizu muzeja, ranije analize izotopa naučnika s Univerziteta Durham i analizu drevne DNK timova s Univerziteta York i Medicinskog fakulteta Harvard. Prema rekonstrukciji, imao je smeđe oči i tamnu kosu koja je počela sijediti.

Nije mogao biti vojnik

Kostur svjedoči o teškom i fizički aktivnom životu. Nos mu je bio slomljen pa zarastao, a desnu ruku je slabo mogao koristiti zbog velikog rasta kosti oko lakta, vjerovatno posljedice septičkog artritisa.

Iz muzeja navode da mu zanimanje nije poznato, ali da sigurno nije bio vojnik kada je umro jer nije mogao vitlati mačem. Izraženo trošenje prednjih zuba upućuje na to da je predmete pridržavao zubima kako bi nadoknadio slabiju ruku.

Arheolog John Reid iz Trimontium Trusta, koji nije učestvovao u iskopavanjima, za Live Science je rekao da postoje i druga objašnjenja.

"Mogao je biti ljevak ili je mogao imati 'kancelarijski posao'", kazao je Reid.

Četiri od šest obezglavljeno

Ukopi iz rimskog perioda u Škotskoj rijetko se pronalaze, a ovi kod Inveresk su posebno neobični jer su četvorici od šest odraslih muškaraca sahranjenih tu nakon smrti odsječene glave. Takva praksa poznata je širom Britanije, ali su ovo prvi primjeri u Škotskoj i među najranijima u cijeloj Britaniji.

Razlozi za ovaj obred nisu jasni. Iz muzeja navode da je mogao biti kazna, da je mogao biti povezan s vjerovanjima o načinu na koji je neko umro ili sa strahom od natprirodnog. Reid je za Live Science rekao da je obezglavljivanje mrtvih možda bio pogrebni običaj dijela stanovnika južne Britanije, gdje su pronađena tijela bez glava iz istog perioda.

"Ukopi kod Inveresk su izuzetni i nevjerovatno rijetki ostaci iz rimske Škotske. Možemo istražiti odakle su ovi ljudi došli na granicu, šta su tamo radili i šta se s njima dogodilo", rekla je dr. Jess Thompson, kustosica za osteoarheologiju u Nacionalnim muzejima Škotske.

Glavni kustos za prahistoriju i rimsku arheologiju Fraser Hunter kaže da godinama radi s nalazima iz Inveresk, ali da mu tek ova rekonstrukcija daje predstavu o tome kako je izgledao neko od njegovih stanovnika.

"Ne možemo znati kako je tačno izgledao, ali mislimo da bi ga porodica i prijatelji prepoznali", kazao je Hunter.

Tvrđava za drugi pokušaj osvajanja Škotske

Tvrđava Inveresk izgrađena je oko 140. godine kao komandno i opskrbno središte za utvrde duž Antoninovog zida, koji je presjecao Škotsku na najužem dijelu, otprilike između današnjeg Glasgowa i Edinburgha.

Rimljani su nakon pobjede nad kaledonskim plemenima kod Mons Graupiusa oko 83. godine pokušali zavladati cijelom Škotskom, ali su se do oko 120. godine povukli na liniju Hadrijanovog zida. Antoninov zid bio je drugi pokušaj, a i on je propao, pa su se Rimljani nakon 162. godine ponovo povukli na Hadrijanov zid.

Lobanja i digitalna rekonstrukcija lica bit će izložene na izložbi "Roman Scotland: Life on the Edge of Empire" u Nacionalnom muzeju Škotske u Edinburghu, od 14. novembra 2026. do 18. aprila 2027.