Fotografije su načinjene korištenjem visoke tehnologije. Napravila ih je grupa istraživača kako bi se otkrilo šta se tačno desilo tog kobnog 15. aprila 1912. godine. Fotografije su nastale tokom dvomjesečne ekspedicije, u kojoj je potrošeno više miliona dolara. Korišteni su različiti pristupi kako bi se dobio dosad neviđen pogled na olupinu broda.
Sonarom i skeniranjem sa strane su dobijeni detalji o brodu, a otkriveno je i šta se promijenilo od prethodne ekspedicije. Cijeli brod i njegova okolina su detaljno pregledani, tačnije, dio morskog dna površine 5x8 km.
Olupina Titanica je proučavana desetljećima, a jedan od glavnih arheologa je govorio za National Geographic i pokušao objasniti značaj tehnologije koja se koristi za pravljenje ovakvih fotografija.
"Ovo je velika promjena u odnosu na ranija istraživanja. Sada imamo dio morskog dna koje se može razumjeti i izmjeriti, što će nam donijeti nove informacije. U godinama koje dolaze će nam ova historijska mapa dati glas ljudi koji su utišani zauvijek, kada ih je prekrila hladna voda", rekao je Delgado.
Olupina Titanica je bila jedan od najznačajnijih projekata Woods Hole instituta, koji je učestvovao u otkrivanju Titanica 1985. godine. To otkriće je povećalo interes za istraživanja morskog dna.
Do sada su proizvedena vozila koja su namijenjena za istraživanje morskog dna. Nova su kontrolisana daljinskim upravljačima i povezana su sa glavnim vozilom ekspedicije. Koriste se za prikupljanje informacija vrlo blizu broda, pa čak i u njegovoj unutrašnjosti. Ono što je originalno kod novih fotografija je to što omogućavaju bolje razumijevanje o položaju dijelova olupine. Bočni prikazi broda govore i o brzini kojom je brod pao na dno okeana.
Prednji dio broda je bio dizajniran tako da plovi glatko. Zbog toga je to bio i prvi dio broda koji je završio na dnu. To nije bio slučaj s krmom i zadnjim dijelom broda. Titanic je pukao napola. Donji dio krme je bio tačka pucanja i voda je u brod ulazila upravo na tom dijelu. To je značilo tonjenje krme, a potonuće je bilo izuzetno dramatično. Cijeli spratovi su se srušili, voda je udarala o unutrašnju strukturu broda koji je vrlo brzo tonuo.
Brzina i snaga vode su uzrokovale savijanje čelika broda tako da on više ne izgleda kao prije. Titanic je učinjen besmrtnim filmovima u kojim su korišteni predmeti koji su se nekada nalazili u kabinama broda, koji sada leži na morskom dnu, na dubini od 3,8 km. Titanic je postao uvjerljivo najpoznatiji brod u historiji.
Priča o katastrofi Titanica je dobro poznata. Brod je isplovio iz Southamptona u Engleskoj i krenuo na putovanje ka New Yorku. Brod je bio zaista luksuzan kako bi bogati putnici mogli večerati u restoranu, opuštati se u turskim kupatilima, uživati u šetnji palubom i slično. Međutim, kreatori broda su se više koncentrisali na luksuz, a tehnologija nije bila dovoljno efektivna da se izbjegne ledeni brijeg.
Iako je jedan član posade primijetio ledeni brijeg i upozorio oficira, brod je bio prevelik kako bi skrenuo i potpuno izbjegao sudar. Ledeni brijeg je napravio veliku štetu na trupu broda, zbog čega je i potonuo.
Da je kojim slučajem Titanic direktno udario u ledeni brijeg, eksperti vjeruju da ne bi potonuo. No, zbog tolikog oštećenja malo se moglo učiniti da se spriječi potonuće.
Pet od 16 nepropusnih odjeljaka je oštećeno i napunjeno vodom, tako da je brod ipak bio pretežak. Agonija putnika i posade je trajala dva sata i 40 minuta. Na brodu su vladale panika i zbunjenost, dok su inžinjeri pokušavali shvatiti šta se događa, a putnici ući u čamce za spašavanje.
Titanic je nosio manje čamaca za spašavanje od propisanog broja, pa je u njih mogla stati samo polovina putnika. Problem je bio i to što su u panici putnici odlazili u polupraznim čamcima, što je utjecalo na veći broj žrtava. Nakon tragedije su doneseni zakoni o čamcima za spašavanje na brodovima.
Režiser David Cameron, kojeg je Titanic dugo interesovao, je učestvovao u 33 istraživačka putovanja do olupine otkako je otkrivena 1985. godine. Zadnji dio broda je bio podignut u zrak toliko da su se vidjeli zadnji propeleri. Zbog toga je brod pukao napola. Prednji dio je brzo potonuo i snažno udario o morsko dno te uzrokovao vidljive promjene na njemu. Nakon što je zadnji dio broda ponovo bio u vodi, krma se također napunila vodom i završila na morskom dnu.
Fotografije olupine koja se nalazi na svom konačnom počivalištu pokazuju stanje nekada sjajnog broda. Stota godišnjica polaska broda iz Southamptona je 10. aprila, a potonuća 15. aprila
