Nestrpljivi veterani Apolla navijaju za NASA-in povratak na Mjesec s lansiranjem misije Artemis II

Sada u osamdesetim i devedesetim godinama, malobrojni preživjeli pripadnici NASA-ove "najveće generacije" voljeli bi vidjeti i više entuzijazma za Artemis.

Toliko ih je malo ostalo od prvobitnih 400.000 da nije ni planirano okupljanje povodom predstojeće misije Artemis II, leta četvero astronauta oko Mjeseca najranije 1. aprila. Oni koji žive u blizini Kennedy Space Centra na Floridi posmatrat će lansiranje iz svojih dvorišta.

"Pošto je to tada bilo prvi put, postojala je posebna energija. Bila je to strast koja danas vjerovatno nije baš ista i nije već neko vrijeme", kaže 90-godišnji Charlie Mars, koji je radio na komandnom i lunarnom modulu Apolla i pomogao u osnivanju Američkog svemirskog muzeja u obližnjem Titusvilleu.

Inženjerka Joann Morgan i dalje je ljuta što su posljednja tri spuštanja Apolla na Mjesec otkazana u mandatu predsjednika Richarda Nixona zbog budžetskih rezova, brige o rizicima i promjene prioriteta.

Bila je jedina žena u prostoriji za kontrolu lansiranja kada su Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins u misiji Apollo 11 poletjeli ka Mjesecu 1969. godine. Tri godine kasnije, Apollo 17 zatvorio je to veliko poglavlje.

"Samo pokušavam ostati živa kako bih vidjela da se zaista vraćamo i ponovo stajemo na Mjesec", rekla je. "Imam 85 godina i još se osjećam uskraćeno nakon 53 godine."

Morgan nije jedina frustrirana zbog odugovlačenja NASA-e - i države.

"Dobro je što ja nisam zadužen", kaže Mars, "jer bih bio tamo, podizao prašinu i prodrmavao ljude da se pokrenu."

Jedna od velikih razlika danas je broj žena na ključnim pozicijama.

Direktorica lansiranja za Artemis u NASA-i je Charlie Blackwell-Thompson. Posada misije Artemis II uključuje Christinu Koch, koja drži rekord za najduži neprekidni boravak u svemiru za jednu ženu – 328 uzastopnih dana u orbiti.

"Bit će još značajnije kada zaista imamo ženu koja će spustiti svoje čizme na Mjesec", kaže Morgan.

Charlie Duke iz misije Apollo 16 podsjeća da polovina svjetske populacije još nije bila rođena kada je on hodao po Mjesecu 1972. godine.

Novi NASA-in administrator Jared Isaacman, tehnološki milijarder koji je dva puta vlastitim novcem platio odlazak u svemir, među njima je.

Veterani Apolla ohrabreni su što 43-godišnji Isaacman ubrzava tempo lansiranja u okviru programa Artemis kako bi se više približio brzini i sigurnosnom učinku Apolla. Artemis se do sada kretao tempom jedne misije svake tri godine, što Isaacman smatra neprihvatljivim.

Dodao je probni let u Zemljinoj orbiti kako bi se uvježbalo spajanje sa lunarnim lenderima prije nego što budu korišteni za spuštanje astronauta na Mjesec. A prošle sedmice objavio je nacrt za lunarnu bazu koja bi, zajedno s bataljonom lunarnih dronova i rovera, trebala koštati 20 milijardi dolara u narednih sedam godina.

NASA-in samoproglašeni "tip za lunarnu bazu", Carlos Garcia-Galan, obećava "dobre kamere" na svemu kako bi se podiglo uzbuđenje.

U kratkoročnom smislu, glavni cilj je preteći Kinu na lunarnu površinu. NASA planira spustiti astronaute 2028. godine, Kina do 2030.

Sjedinjene Američke Države ubjedljivo su nadjačale sovjetski svemirski program u prvoj utrci do Mjeseca, spustivši 12 astronauta između 1969. i 1972. godine.

John Tribe, 90-godišnjak koji je u Apollu bio zadužen za upravljanje pogonskim sistemima letjelica, smatra da je revidirani plan programa Artemis "mnogo razumniji".

"Onaj prethodni pristup bio je smiješan", rekao je Tribe. "Hoćemo li sada prestići Kineze, ne znam."

Rusty Schweickart iz misije Apollo 9 također podržava preuređeni Artemis. No kada je riječ o nadmašivanju uzbuđenja koje je pratio Apollo, kaže da to neće biti lako.

"Svi se sjećamo Columba", napisao je Schweickart u e-mailu, ali ko se može sjetiti "ko je došao 50 godina poslije?"

Jedan od samo četvorice preostalih živih astronauta koji su hodali Mjesecom, Duke očekuje da će se uzbuđenje koje je okruživalo Apollo vratiti čim astronauti u okviru programa Artemis počnu slijetati, posebno za mlađe generacije koje su to nekada propustile.

"Ako prve misije budu uspješne i počnemo slijetati na južni pol", kaže Duke, "mislim da će milioni ljudi to gledati. Znam da ja hoću, ako budem još ovdje."