Naučnici na putu da dešifruju spise stare 2.000 godina: Kako su se spojili umjetna inteligencija i olovo

Korištenjem X-zraka (rendgena) i napredne umjetne inteligencije (AI), istraživači su otkrili da prisustvo olova u drevnom mastilu znatno olakšava prepoznavanje i čitanje tekstova neotvorenih svitaka.

Budući da su papirusi tokom erupcije pretvoreni u krhke blokove ugljena, fizičko odmotavanje je nemoguće, pa se tekst čita virtualno, piše CNN.

Glavni problem s kojim se umjetna inteligencija do sada susretala bio je taj što je većina mastila napravljena od čađi, što u skeniranju stvara efekat "crnog ugljenika na crnom ugljeniku". Međutim, kada mastilo sadrži makar i tragove olova, ono pod X-zrakama doslovno zasvijetli, omogućavajući računarskim algoritmima da s lakoćom prepoznaju slova.

Da bi testirali ovu teoriju, naučnici predvođeni Douglasom Seilerom sa Univerziteta Kalifornija u Berkeleyju napravili su vjerne replike svitaka. Koristili su egipatski papirus i mastilo s različitim koncentracijama olova, ispisali tekstove (od biblijskih citata do scenarija za filmove Alfreda Hitchcocka), a zatim ih u pećima na visokim temperaturama ugljenisali kako bi simulirali uslove erupcije Vezuva.

Nakon što su ugljenisane replike poslali u Nacionalni institut za standarde i tehnologiju u Marylandu, skeniranje je potvrdilo da se mastilo s olovom prepoznaje višestruko bolje nego što se očekivalo.

Ovo otkriće sada omogućava stručnoj javnosti da brzinskim testiranjem svitaka u Nacionalnoj biblioteci u Napulju odmah izdvoji one papiruse koji u sebi imaju olovo kao najbolje kandidate za virtualno odmotavanje.

Osim identifikacije olova, ova metoda pravljenja vještačkih svitaka poslužit će za dodatno "treniranje" i obuku modela umjetne inteligencije, kako bi algoritmi u budućnosti još preciznije čitali čak i spise bez metala.

Do danas je dešifrovan samo jedan čitav svitak te dijelovi nekoliko drugih, uglavnom zahvaljujući globalnom takmičenju Vesuvius Challenge, pokrenutom 2023. godine, koje nudi novčane nagrade istraživačima za dešifrovanje tekstova. Ipak, u biblioteci u Napulju je i dalje više od 600 neotvorenih, zgnječenih i oštećenih svitaka koji čekaju da ih se pročita.

Kompjuterski naučnik Brent Seales sa Univerziteta u Kentuckyju, koji je 2009. godine prvi primijetio tragove metala u ovim svicima, navodi da prisustvo olova vjerovatno nije bila namjerna praksa starih majstora, već slučajna primjesa u sastavu mastila.

"Svitke koji sadrže metal u mastilu nešto je lakše pročitati pomoću virtualnog odmotavanja, ali to ne znači da se oni bez metala ne mogu pročitati.

Neki od spisa uspjeli su preživjeti erupciju, a mi smo pronašli način da ih spasimo od zaborava. Ako nam u tome pomogne i slučajna hemija poput olova u mastilu, to je samo još jedno u nizu čuda koja su nam potrebna da te riječi vratimo s ruba propasti", zaključio je Seales.