Ženka mamuta, pronađena u sibirskom ledu, imala je oko 50 godina u trenutku smrti, a u ledu je provela desetine hiljada godina. Radi se o do sada najočuvanijem pronađenom primjerku mamuta, a očuvana je dlaka, mišićno tkivo, pa čak i ostaci krvi. Uzorci krvi su poslani u Južnu Koreju, gdje naučnici cjeruju da će iz njih uspjeti klonirati ovu životinju. To je dovelo do brojnih konrtoverzi.
"Lov na trupla mamuta prilično se promijenio posljednjih godina. U posljednjih pet godina pronašli smo više mamuta nego u prethodnih 50, što je rezultat globalnog zagrijavanja i otrkicanja sve više tijela. Također, lokalno stanovništvo u Sibiru u tome je pronašlo unosan biznis. Mamutove kljove se smatraju legalnom i etički prihvatljivom alternativom za slonove. Jedini problem je što svaki put, kada se otkrije dobro očuvani primjerak mamuta, ljudi počnu sa tvrdnjama kako ćemo ih uskoro uspjeti klonirati, a ja čisto sumnjam da ćemo uspjeti", kaže profesor Adrian Lister, iz londonskog Muzeja prirodne historije.
Mamuti su živjeli u Sjevernoj Americi, čitavoj Evropi, pa do istočne Azije, sve dok nisu izumrli prije nekih 10 hiljada godina. Nedavno je otkriveno kako je manja populacija preživjela sve do prije četiri hiljade godina na ruskom ostrvu Wrangel. Lov i klimatske promjene smatraju se razlozima njihovog nestanka.
Sada naučnici otvoreno razgovaraju o "oživljavanju" ove izumrle vrste. Južnokorejski stručnjak za kloniranje, Hwang Woo-suk, u svojoj privatnoj laboratoriji sarađuje sa ruskim naučnicima na njihovom "oživljavanju". Također, Semyon Grigoriev, koji je predvodio istraživački tim koji je pronašao spomenutog mamuta, navodi kako su pronađeni uzorci krvi koji možda sadrže netaknute ćelije koje bi mogle biti iskorištene za kloniranje.
Ideja nije naišla na veliku podršku svjetskih naučnika. Kloniranje jeste moguće, ali samo ukoliko bi se mogla pronaći ćelija sa netaknutim jezgrom i sačuvanim i održivim genomom u njemu. Najveći problem predstavlja činjenica da su mamuti izumrli prije više hiljada godina te su šanse za takav pronalazak gotovo ravne nuli.
Postoji i drugi pristup. Naučnici pokušavaju da sakupe dijelove DNA, pronađene u očuvanim truplima, kako bi izgradili mapu genoma mamuta. Zatim bi, dio po dio, ubacivali DNA mamuta u embrion azijskog slona, mamutovog najbližeg živog rođaka, sve dok ga potpuno ne bi zamijenili.
Međutim, tu su i drugi problemi oko kloniranja mamuta. Konkretno, pitanje etike. "Mamuti su veoma nalik slonovima, barem tako mislimo. Drugim riječima, oni su veoma društvena, inteligentna stvorenja. Odakle nam pravo da stvorimo jednog ili dva i zadržimo ih u samoći zoo vrta ili neke istraživačke ustanove?", kaže Lister.
Brojni resursi su potrebni kako bi se usporila brzina kojom nestaju postojeće ugrožene životinjske i biljne vrste. Ulaganje ogromne količine novca u oživljavanje nekih vrsta, dok ostatak životinjskog svijeta izumire, a ljudska populacija neprekidno raste, prlično zabrinjava naučnike.
"Ne bismo trebali ulagati novac u projekte koji oživljavaju već izumrle velike sisate, trebali bi pomoći onima koju su danas na rubu izumiranja. To bi bio najbolji način za ulaganje novca u konzervaciju", objašnjava Lister.
