Hamza Merzić: Razgovori za posao u Google DeepMindu su trajali tri i po mjeseca

Hamza Merzić: Razgovori za posao u Google DeepMindu su trajali tri i po mjeseca
1.227
M. A.
25.8.2019. u 14:24
63
komentara
1,2k

dijeljenja
Hamza Merzić: Razgovori za posao u Google DeepMindu su trajali tri i po mjeseca
Hamza Merzić, rođen 1993. godine, jedan je od istraživača u oblasti umjetne inteligencije u Google DeepMindu u Londonu te jedan od osnivača i član Upravnog odbora Asocijacije za napredak nauke i tehnologije (ANNT). On za Klix.ba govori kako je dospio u Google, jednu od najvećih svjetskih internet kompanija.
Naime, ovaj Sarajlija je diplomirao na Odsjeku za automatiku i elektroniku pri Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2015. godine kao najbolji student i dobitnik Zlatne značke. Tokom studija obnašao je ulogu potpredsjednika IEEE Studentskog ogranka u Sarajevu u sklopu čega je radio na projektima poput razvoja autonomnog fotonaponskog sistema (solarno drvo) te je organizirao radionice robotike za srednjoškolce i studente.



Magistarski studij u oblasti robotike i umjetne inteligencije završio je 2018. godine na ETH u Cirihu u Švicarskoj u saradnji s Max-Planck Institutom za inteligentne sisteme u Tubingenu u Njemačkoj. Tokom master studija stekao je i iskustva u startup sferi radeći za Rapyuta Robotics, japansku firmu za autonomnu robotiku. Na početku nam govori da mu je matematika uvijek bila jedna od najvećih strasti i dugo je vjerovao da će to biti njegova karijera.

"Iako sam se želio isključivo fokusirati na matematiku, pred kraj srednje škole sam shvatio da ipak želim da se bavim nečim primijenjenim, ali nipošto nisam želio odustati od ove nauke. Odlučio sam upisati Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, smjer Automatika i elektronika. Taj je smjer poznat po tome što zahtijeva mnogo matematike, a ono što je mene dodatno privuklo je predmet robotika. Tokom studija u Sarajevu sam puno vremena provodio pohađajući online kurseve iz raznih oblasti i tako sam upoznao i oblast umjetne inteligencije. Sjećam se koliko me je fasciniralo prvi put kada sam pročitao o algoritmima za učenje, koji poput djece uče na principu nagrada i kazni, za razliku od klasičnih programa gdje je svako ponašanje eksplicitno definirano", rekao je Merzić.

Fokus na robotici i umjetnoj inteligenciji



Kaže da je u vrijeme kada je studirao moderna umjetna inteligencija bila u ranoj fazi, tako da je fokus ubrzo vratio na robotiku. Završio je dodiplomski studij i upisao master iz robotike (Robotics, Systems and Control) na ETH u Cirihu. Na drugoj godini master studija slušao je predmet iz umjetne inteligencije i naprosto je, govori nam, ostao šokiran koliko je oblast uznapredovala i ista ona fascinacija od prije nekoliko godina opet se probudila u njemu te je odlučio da se bolje upozna o ovoj oblasti.



"Za master tezu sam uzeo projekt na presjeku robotike i umjetne inteligencije i počeo sam planirati buduće korake. San mi je postao baviti se naučnoistraživačkim radom u nekoj od vodećih firmi poput Google DeepMinda ili OpenAIa. Međutim, uvjet za većinu takvih pozicija je bio doktorat, što me nije toliko radovalo jer sam smatrao da doktorat nije najefikasniji način za bavljenje naukom, pogotovo u oblastima poput umjetne inteligencije gdje je neophodno puno resursa i infrastrukture koju rijetki univerziteti i instituti mogu priuštiti. Ipak, pomirio sam se sa činjenicom da trebam provesti još najmanje tri godine na akademiji da bih izgradio karijeru koju želim. U istom periodu jedan od profesora u Cirihu, koji mi je ponudio da radim doktorski rad pod njegovom supervizijom, javlja mi da napušta profesorsku poziciju i da počinje raditi kao istraživač u DeepMindu. Na moju sreću, nudi mi pismo preporuke za istraživačku poziciju, što ja naravno prihvatam i tako zajedno s još nekoliko doktoranata iz njegovog laba počinjem intervjue", dodao je on.

Ističe kako u početku nije bio previše optimističan, a tek je semestar prije toga ozbiljno počeo učiti o umjetnoj inteligenciji i već je dva puta prije toga aplicirao za ljetnu studentsku praksu u Googleu, a oba puta su ga odbili. Međutim, intervjui, jedan za drugim, prolazili su dobro i uskoro je shvatio da su iz laba ostali samo jedan doktorant s posljednje godine i on.



"Taj period je bio jedan od najintenzivnijih perioda u mom životu, jer sam istovremeno privodio kraju master tezu i intervjuisao za nekoliko kompanija i doktorskih pozicija. Čitav proces intervjua za DeepMind je ukupno trajao tri i po mjeseca i u tom periodu sam imao razgovore sa 14 osoba. Ponudu za posao sam dobio 18. decembra pretprošle godine i moram priznati da sreći nije bilo kraja, pogotovo zbog osjećaja da sam na neki način preskočio taj doktorski rad, a ipak dobio mogućnost da se bavim naukom", pojašnjava nam Hamza Merzić.

Radi na "testiranju ideja"



"Radni dan u DeepMindu je vrlo specifičan i dosta se razlikuje od drugih firmi, čak i od drugih dijelova Googlea. Naučnici vole spavati, tako da nam nominalno radno vrijeme traje od 10 do 18 sati, međutim i to je vrlo fleksibilno i nerijetko me možete uhvatiti kako dolazim na posao popodne. Rad izvan kancelarije isto nije problem dok god se posao obavlja na vrijeme. Pored toga imamo i sve beneficije Googlea, kao što su besplatna hrana u uredu, pristup teretani, masaže i dr. Što se samog posla tiče, dinamika više liči na naučni institut nego na klasičnu firmu. Mi se prije svega bavimo naučnoistraživačkim radom, tako da je vrijeme podijeljeno na samostalno učenje, čitanje naučnih radova, implementaciju algoritama, pokretanje i analizu eksperimenata i prezentiranje rezultata. Većinu rezultata prezentiramo i eksterno kroz naučne publikacije i blog objave", priča nam ovaj mladi istraživač.



Njemu je, objašnjava, najdraža stvar to što njegove kolege i on ne razvijaju proizvode, tako da rokovi koje imaju nisu rokovi vezani za dostavljanje gotovih proizvoda, već za "testiranje ideja". Ukoliko neka ideja ne radi, što je, priča nam kroz smijeh, većinom i slučaj, to je i dalje uspjeh, jer iza svakog takvog pokušaja slijedi vrijedna lekcija.

"Google DeepMind je podijeljen u dva dijela: istraživački dio i primijenjeni dio. Ideja iza toga je da ljudi koji se bave naukom nisu motivirani da rade na profitabilnim idejama, nego imaju potpunu slobodu da razvijaju svoje ideje koje onda dođu do primijenjenog dijela firme koji se bavi potencijalnim primjenama. Naravno, kada kažem potpunu slobodu, moram istaknuti da se sav naš rad na neki način poklapa s našom misijom razvoja generalne umjetne inteligencije i kao takav mora biti odobren od etičkog odbora da bi se izbjegle maliciozne primjene", ističe Merzić.

Mladi iz BiH su željni znanja i izazova



Kada smo ga pitali koji su problemi s kojima se mladi u BiH trenutno susreću i da li oni zaista imaju mogućnosti da napreduju, on nam objašnjava da je puno prepreka koje mladi iz BiH trebaju prevazići, od nezaposlenosti, siromaštva, nedovoljnog ulaganja u prosvjetu itd. Također, naglašava da se mladima teško ohrabriti za studiranje vani, što je za većinu i nemoguće bez stipendija.



"Uprkos svim nedaćama, mi ipak imamo mnogo kvalitetne omladine željne znanja i izazova. I zaista, toliko je primjera mladih koji ostvaruju medalje na najprestižnijim svjetskim naučnim takmičenjima ili koji ostvaruju značajne rezultate na studijima vani. Mislim da mladi imaju mogućnost da napreduju do određenog nivoa i da je naš obrazovni sistem do postdiplomskih studija i dalje kvalitetan i može pružiti dosta. Ipak, moram priznati da je i mene bilo strah, kada sam aplicirao na studije vani, da ljudi nemaju dobru sliku naših univerziteta, ali sam se uvjerio u suprotno kada sam dobio pozitivan odgovor s većine univerziteta na koje sam aplicirao. Nažalost, možda je čak i teže vratiti se, pogotovo za našu visokoobrazovanu dijasporu, jer, nažalost, nema industrije gdje bi se takvima našlo mjesto. Svi mi znamo za ove probleme, ali pravo pitanje je šta možemo uraditi da poboljšamo situaciju u BiH", govori ovaj 26-godišnji Sarajlija.

Na kraju smo ga pitali može li povući paralelu između života u Sarajevu i Londonu:

"Život u Londonu je dosta užurbaniji, sve je nekako daleko jer je grad ogroman, tako da nije rijetkost da ljudi žive i rade u Londonu, a ipak im treba sat do posla. Mislim da veći gradovi čine ljude udaljenijima, mnogo je manje nekih spontanih dogovora pa su ljudi samim tim i usamljeniji. Ali, s druge strane, London je veoma uzbudljiv, uvijek ima nešto da se radi, puno derneka, izložbi, fantastičnih muzeja i galerija, i umjetnost generalno ima bitno mjesto u svakodnevnici 'Londonera'. Ljudi imaju veći prostor da se izraze, drugačije se poštuje i svako ima priliku da bude što jeste i živi kako se osjeća. Oba grada imaju pristup lijepoj prirodi, London je veoma bogat parkovima i davno su prepoznali bitnost zelenih površina u jednom gradu. I hrana je zaista odlična i vrlo raznolika iako, nažalost, još nisam uspio pronaći dobre ćevape. Meni možda najdraža stvar je dobra povezanost Londona i jeftini letovi za puno destinacija, tako da ćete me rijetko naći ovdje vikendom", zaključuje Hamza Merzić, bh. istraživač angažiran u Google DeepMindu.
Prijavi grešku


Komentari (63)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...