Genetski modificirani "superpsi" mogli bi postati novo "oružje" američke vojske
Kompanija Warhound osigurala je investiciju od 200 miliona dolara investicija i ima procijenjenu vrijednost od 1,2 milijarde dolara, a njen plan uključuje genetsko modificiranje pasa za opasne misije, uključujući otkrivanje eksploziva i specijalizirane potrage.
Izvršni direktor kompanije Colossal Ben Lamm osnovao je ovaj poduhvat s Palmerom Luckeyjem, suosnivačem kompanije Anduril, koja se bavi odbrambenim tehnologijama. Warhound namjerava kombinovati genetski inženjering sa zaštitnom opremom i digitalnim sistemima osmišljenim da pruže podršku psima i njihovim vodičima.
Kompanija ulazi na specijalizirano tržište na kojem postoji problem s domaćom nabavkom pasa. Warhound navodi da više od 80 posto službenih pasa koje koristi američka vojska dolazi iz Evrope. Također tvrdi da manje od polovine tih pasa ispunjava uslove za službu.
Warhound planira početi s dvije pasmine koje se već cijene zbog primjene u vojsci i policiji. Belgijski ovčari (malinoa) i njemački ovčari poslužit će kao izvor ćelija za njen program genetskog inženjeringa.
Istraživači će pohraniti te ćelije u biobanku prije nego što počnu mijenjati genetski sastav pasa. Cilj je unaprijediti osobine povezane s uspješnošću u izvršavanju misija i smanjiti nasljedne zdravstvene rizike.
Lamm je za TechCrunch rekao da konvencionalni uzgoj može rezultirati psima sa slabim vidom ili genetskom predispozicijom za rak. Displazija kukova i atrofija mišića također mogu spriječiti životinje da završe obuku.
Warhound želi unaprijediti zdravlje i produžiti životni vijek pasa, uz poboljšanje osobina poput brzine, agilnosti i sposobnosti otkrivanja mirisa. Unaprijeđene olfaktorne sposobnosti mogle bi biti posebno korisne tokom potrage za eksplozivom.
Ovaj pristup nadovezuje se na postojeći rad kompanije Colossal u oblasti genetskog inženjeringa i kloniranja životinja. Kompanija je radila na pokušajima ponovnog stvaranja izumrlih vrsta, uključujući pticu dodo i vunastog mamuta. Njena biotehnologija sada bi mogla poslužiti za neposredniju vojnu primjenu.
Genetika je samo jedan dio Warhoundovog plana. Anduril će doprinijeti hardverom i softverom osmišljenim za unapređenje zaštite i koordinacije tokom misija.
Potencijalna oprema uključuje zaštitne prsluke i naočale za službene pse. Lamm je također opisao prsluke opremljene senzorima koji bi mogli prenositi informacije vodičima, omogućavajući im bolji uvid u uslove na terenu.
Cilj je, kako je rekao, učiniti pse sigurnijim, zdravijim i sposobnijim tokom službe. Tehnologija kompanije Anduril bit će usmjerena na opremu koju životinje nose, a ne na genetske modifikacije.
U investicijskoj rundi učestvovali su investitori poput kompanija In-Q-Tel, Sequoia i 8VC. Luckey je partner u ovom poduhvatu, ali ne posjeduje vlasnički udio u kompaniji Warhound, prema Lammovim riječima. Colossal posjeduje udio u Warhoundu i licencira svoju tehnologiju ovom startupu.
Warhound očekuje da će prvi klonirani psi stići početkom naredne godine. Kompanija ViaGen, koja se bavi kloniranjem i u vlasništvu je kompanije Colossal, pomoći će u njihovom stvaranju. Lamm se nada da će psi biti uvedeni u službu u roku od dvije godine.
Startup nije objavio cijene. Među potencijalnim klijentima su Ministarstvo odbrane SAD-a, policijske uprave, vojne organizacije i službe za hitne intervencije. Lamm je rekao da je Warhound predstavio svoj poslovni model predstavnicima vladinih institucija.
Kompanija također sarađuje s organizacijom American Humane Society na certifikaciji svog programa obuke. Nada se da će penzionisani službeni psi biti uključeni u program te organizacije za ponovno spajanje vojnih pasa s njihovim vodičima, Military Working Dog Reunification Program, ili u neki drugi odgovarajući program za njihov smještaj nakon službe.
I dalje postoje važna pitanja u vezi s nadzorom, dobrobiti životinja i sigurnom upotrebom genetski modificiranih pasa. Warhound navodi da će kupci upravljati životinjama prema istom okviru za obuku koji se koristi za službene vojne pse. Prve životinje pokazat će može li predložena kombinacija genetskog inženjeringa i terenske opreme donijeti praktične rezultate.