Neko bi zaisgurno pomislio da djeca između 1800-te i 1970-te godine zaista nisu imala šta da rade i da su se beskrajno dosađivala. No, kako se čini nalazili su način da se zabave i najiskrenije su uživali u tome.
[VSLIKA]2[/VSLIKA]Sami su izmišljali ono što bi mogli raditi i pri tom bili veoma inovativni. Tako su znali i nasred ulice koristeći rasvjetni stup napraviti svoj mali ringišpil uz pomoć improvizovanih ljuljački i to napravljenih isključivo od špage.
Vozili su biciklo, a na njega bi stavljali igračku konja kako bi izgledalo kao da zapravo jašu.
Djevojčice su uživale u igri školice, pravljenju svojih kućica i malih domova za sebe i svoje bebe. Uživale su i vozeći dječija kolica ili pak praveći i niz vodu puštajući malene brodiće. Danas je prava rijetkost vidjeti djecu da to rade.
Igrali su se vodom i nisu se plašili da budu u potpunosti mokri. Pecali su, igrali se konjića, pravili od drveta štapove za golf...
Djeca su se prije pojave savremenih tehnologija igrala sama i time su razvijali svoju maštu i kreativnost.
Dolazak interneta, mobilnih telefona, tableta...struktura porodice se znatno izmijenila a sve sa ciljem boljih postignuća. Tako su igre zamijenili veliki ekrani a razgovore za večerom ili ručkom brza hrana za ponijeti.
Stručnjaci odavno upozoravaju da se djeci mora bitno ograničiti korištenje savremenih tehnologija naročito u njihovom ranijem razvoju kako bi se igrali i trčali i time razvili svoje motoričke sposobnosti ali i maštu i sigurnost koja će im kasnije biti potrebne za savladavanje višestrukih prepreka.
