Kako se ašikovalo u stara vremena: "Uzeh đugum i maštrafu, pođoh na vodu..."

Huseinović nam je pričao o historiji zanatstva i njegovoj ulozi danas, podijelivši s nama i priču o ibriku i đugumu, tj. posudama u koje se u stara vremena sipala i čuvala voda.

Za izradu ibrika i đuguma najčešće su se upotrebljavali bakar i srebro i pravili su se u različitim veličinama. Ibrik i đugum su se razlikovali po obliku i veličini - ibrik je manji, dok je u đugum moglo stati do 10 litara vode i u njega se voda sipala direktno iz česme kroz gornji otvor kad bi se poklopac maknuo u stranu.

Ove su se posude koristile svakodnevno i imala ih je svaka mahala u doba Osmanskog carstva.

Osim upotrebe u domaćinstvu, ibrik i đugum su se često vezali i za stare običaje "ašikovanja". Djevojke su bile te koje su najčešće "išle na vodu", a javne česme koje je imala svaka mahala bile su omiljeno mjesto okupljanja omladine, pa su tako ibrik, đugum i odlazak "na vodu" opjevani u brojnim bosanskim sevdalinkama.