Istraživači pronašli kamere ostavljene na ledenjaku prije 85 godina: Ovo je nevjerojatno
Istraživač Griffin Post, predvodeći ekspediciju za Teton Gravity Research, locirao je opremu na udaljenom ledenjaku Walsh u kanadskom teritoriju Yukon tijekom jednosedmične potrage u augustu.
U junu 1937. Washburn i njegov penjački partner Robert Bates krenuli su u misiju uspona na Mount Lucaniju -- treću najvišu planinu u Kanadi i u to vrijeme posljednji neosvojeni vrh u Sjevernoj Americi. Dio je Nacionalnog parka i rezervata Kluane.
Trebali su započeti i završiti svoj uspon na ledenjaku Walsh, ali to nije bilo tako. Avion koji ih je doveo zaglavio se, a pilot se odbio vratiti po istraživače. Morali su obaviti ne samo uspon, nego i potpuni spust natrag pješice, pješačenjem preko 250 kilometara kroz divljinu do najbližeg grada. Međutim, kako bi to učinili, morali su baciti i ostaviti svoje stvari: 400 kilograma teško spremište opreme uključujući šatore, opremu za planinarenje i tri kamere.
Kamere je pronašao Postov tim, zajedno s ostalom opremom -- a dvije od njih su još imale film u sebi. Sada su predani timu Parks Canada koji će pokušati razviti fotografije.
Post je za CNN rekao da je ideju za ekspediciju dobio prije dvije godine kada je čitao "Bijeg iz Lucanije", koji govori o ekspediciji Washburn-Bates i spominje napuštanje skrovišta.
"U epilogu oni lete iznad područja i Washburn kaže: 'Trebali bismo se vratiti i potražiti tu opremu.' Šest mjeseci kasnije još sam razmišljao o tome", kaže.
Naravno, lociranje nečega što je ostalo na pokretnom ledenjaku je mnogo teže nego pronaći nešto zakopano na statičnom mjestu. Tokom 18 mjeseci priprema za ekspediciju, Post je pročešljao stare dokumente, dnevnike i korespondenciju kako bi pokušao odrediti izvorno mjesto, dok je tim za čuvanje skrivenih podataka sa Sveučilišta u Ottawi, predvođen dr. Lukeom Coplandom, koristio procese glacijalnog mapiranja za rad dokle je skriveno spremište moglo putovati u osam decenija.
U augustu su bili spremni pokušati
"Bio sam prilično samouvjeren - napravili smo istraživanje, znanstvenici su dali projekciju, ali sam se znao i probuditi u sred noći i misliti: 'Što mi to radimo?'", kaže Post. Sa šatorima, ceradama i skijama, kao i kamerama, spremište je bilo prilično veliko pa su mislili da će biti dovoljno vidljivo. Ali ne samo da su projekcije mogle biti netočne; netko drugi je možda već pronašao zalihu. "Ipak, mislim da bi to još uvijek bila sjajna priča da ga nismo pronašli", kaže on.
Šest dana potrage nije dalo ništa. “Do zadnjeg sam se jutra pomirio s činjenicom da to nećemo pronaći i da je vrijeme da krenemo dalje”, kaže Post.
Međutim, timska glaciologinja Dorota (Dora) Medrzycka sa Sveučilišta Ottawa iznijela je teoriju.
"Pokrili smo sav raspon za koji smo mislili da je najvjerojatnije, ali posljednjeg popodneva Dora je došla do teorije da smo, na temelju onoga što je vidjela, tražili na krivom mjestu", kaže Post.
Medrzycka se pridružila projektu dvije sedmice prije potrage, i iako nije bila dio tima koji je izračunao izvornu procjenu, kaže da je, kad je bila na ledenjaku, "posumnjala da bi mogao biti niže ."
Dok je stajala na ledu, Medrzycka je primijetila nasip krhotina koji se obično proteže duž vrha ledenjaka.
"Umjesto da bude kontinuirano, nekako se zaustavilo u sredini. I vidio sam da postoje dvije dugačke praznine na satelitskoj fotografiji. Tu je bilo spremište", kaže Medrzycka.
"Spremište je bilo u poluzakopanom stanju", kaže Post. "Šatori su stršili kroz led. Neke stvari ste mogli samo pokupiti. Bilo je tu naočala, odjeće, predmeta koji su neosporno iz tog iskustva na temelju fotografija."
"Šansa da pronađemo tako malo skrovište na tako velikom ledenjaku bila je mala. Svi su izgubili nadu, tako da je bilo stvarno epsko. Bilo je iznenađenja, nevjerice i ogromnog olakšanja -- moja pretpostavka je bila tačna. Ne možemo biti sretniji", kazala je Medrzycka.
Zbog pomicanja ledenjaka tijekom 85 godina, predmeti su bili raspoređeni "desecima metara" jedan od drugog, kaže Medrzycka -- ali tog poslijepodneva tim je pronašao gotovo cijelo skrovište.
Nevjerojatna priča o pustolovini i preživljavanju
Post je oduševljen što je pronašao zalihu iz 1937., a tim je već u kontaktu s obiteljima Washburna i Batesa, koji su umrli 2007.
"To je nevjerojatna priča o pustolovini i preživljavanju", kaže Post o ekspediciji iz 1937. -- dodajući da bi se sve isplatilo, čak i da nisu pronašli opremu.
"Stvaranje izazova za sebe i njihovo rješavanje, čak i ako su tako nevjerojatni, tako je zabavan dio života. Da ga nismo pronašli, ne bismo se osjećali toliko entuzijastično, ali to bi i dalje bio dio putovanja -- i takvi izazovi su ono što nas sve pokreće", zaključio je Post.
