Feđa Štukan i Una Gunjak letjeli žirokopterom iznad Sarajeva: Ovo je apsolutni zen
Polazna tačka njihovog leta bilo je Visoko, a letjeli su i iznad Sarajeva. Potom joj je Feđa pojasnio tehničke pojedinosti koje su važne za let.
"Radim trenutno projekat s Unom, jednu seriju, domaću. Međutim, nismo imali nikako prilike da se upoznamo, ni da porazgovaramo, samo smo se jednom vidjeli na kostimskoj probi i par puta na setu, ali na nekim scenama u kojima nismo sarađivali. Imao sam želju da je upoznam", kazao je Feđa.
Una je istakla da je i njoj žao što se do sada nisu upoznali, a da su se nekako do sada mimoilazili.
Na pitanje: "Kako si?" Una je odgovorila da se osjeća uzbuđeno te da je nije strah i da joj je let fascinantan.
"Ovo je apsolutni zen. Fenomenalno je", kazala je Una te upitala Feđu koliko često leti za svoju gušt?
"Pa ja samo letim za svoj gušt. Imao sam puno posla pa nisam stigao da letim ove godine pa sam poželio baš da letim. Malo mi je, znaš... doći iz Sarajeva do Visokog... Dobro, treba jedno pola sata, fino se provozam motorom, ali sad sam se prebacio opet na sarajevski aerodrom pa ću moći i ponekad i zimi letjeti", naveo je Feđa te dodao da mu je stresnije voziti auto nego žirokopter.
Feđa je potom pitao Unu gdje je studirala režiju.
"Prvo sam studirala u Italiji, u Torinu. Gdje sam završila neku teorijsku 'Film Studies' što bi rekli: I onda sam na master otišla na filmsku školu u Englesku gdje sam magistrirala montažu. Onda sam živjela u Engleskoj jedno sedam godina te sam radila najviše kao montažerka. Ljubav za režijom je uvijek postojala, ali vjerovatno je trebalo da sazrijem kao stvaraoc i kao osoba da krenem i da počnem da režiram. Kad se 'Kokoška' desila, kad sam jednostavno sama sebi dala priliku da osjetim je li mi to fah. Nisam imala nikakve sumnje da želim nastaviti da režiram iako još uvijek montažu obožavam", kazala je.
Una je potom istakla da se vrlo često vrati montaži i radi kao montažerka.
"Divna je čitava dinamika pravljenja filma, u smislu, na početku si totalno sam, dok pišeš, onda dolazi milijardu ljudi koji stavljaju upitnik s pravom, na sve što se priprema i nekako čitava ta pretprodukcija je kao da ti neko ćilim ispod nogu stalno malo drma. Onda se uđe u snimanje koje je konstantno donošenje odluka. Meni je psihološki sve to strašno zanimljivo i onda dođeš u montažu u kojoj imaš odnos jedan na jedan s montažerom. Skupa radite film i film je kraj. Naravno, ti na kraju presjecaš odluke ali... Dugo traje, znaš, to je neka mini verzija od 16 do 17 sedmica", kazala je.
Ona je zaključila da je montaža intenzivna kao i snimanje, samo što je manje ljudi i ne možete nigdje "pobjeći".
