Priča veterinara Hamde Lokvančića koja je inspirisala Sidrana za scenarij filma "(A)Torzija"
Hamdo Lokvančić, diplomant prve generacije Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je kasnije postao jedan od prvih Humboldtovih stipendista s prostora bivše Jugoslavije, učestvovao je u obilježavanju 70. godišnjice Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, jedinog ove vrste u BiH.
On je doktorirao na ovom fakultetu 1963. godine o temi "Prilog proučavanju godišnjeg spolnog ritma domaće ovce s naročitim osvrtom na utjecaj mikroklimatskih faktora", a već neko vrijeme je penzioner.
U ratu je, kako nam priča, bio na raspolaganju svojim sugrađanima za bilo koju vrstu veterinarske pomoći, pošto su domaće životinje u to vrijeme predstavljale osnov za preživljavanje. U mnoštvu takvih slučajeva istakao se slučaj u Hrasnici koji je kasnije, vjerovali ili ne, poslužio za snimanje filma.
"(A)Torzija" je film u kojem pjevačka grupa, u pokušaju da izađe iz ratom zahvaćenog Sarajeva, čeka pred sarajevskim tunelom. U istom naselju i u isto vrijeme krava ima problem s teljenjem, zato što tele ima pogrešan položaj, tj. ono je "uvrnuto". Jedan od članova hora ima nešto veterinarske obuke i uz pomoć ostalih uspješno otele kravu, svojevrsnim "odvrtanjem" ili atorzijom.
U ratu su proizvodi od domaćih životinja osnova preživljavanja
"Avdo Sidran je bio dobar prijatelj s Asimom Metiljevićem i oni su sjedili negdje gdje su pričali o slučaju mog spašavanja krave i teleta u Hrasnici. Ta je moja intervencija poslužila njemu kao inspiracija za pisanje nečega što će kasnije prerasti u scenarij za film '(A)Torzija'. Sidran je moju priču fenomenalno alegorijski predstavio kao dvojbu između toga šta je važnije spasiti – kravu ili tele, tj. u njegovom slučaju narod ili državu", počinje nam ovu nadasve zanimljivu priču Lokvančić.
On nam objašnjava da je za vrijeme rata živio u Hrasnici te da je u to doba samo u njegovu avliju palo ukupno 16 granata. Jedini način da preživite u takvim situacijama, priča nam, jeste da se bavite stočarstvom i da držite kravu, kozu ili eventualno ovcu.
"Jednog dana me je pozvao čovjek da mu pregledam kravu koja je bila na oteljaju. Šta će, to mu je jedini način da preživi. Pošto je meni veterinarska ginekologija uža specijalnost, brzo sam se odazvao. Znate, nama veterinarima bilo je plaćano u hrani, siru i mlijeku. Bez većih problema uspio sam uspostaviti dijagnozu, rekao sam da je u pitanju torzija ili zapetljaj maternice. Granate padaju, gine se, a meni su u tom momentu trebala još tri-četiri čovjeka, da mi pomognu. Ja sam imao priliku izvršiti operaciju, ali to je u svakom medicinskom zahvatu posljednja opcija", nastavlja on.
Kaže kako se ipak na kraju odlučio za jedan lucidan potez, tj. odlučio je jednoj konzervativnoj veterinarskoj metodi dati prednost u odnosu na onu hiruršku, odlučio je svojom domišljatošću probuditi majčinski instinkt u kravi.
"Za vrijeme samog oteljaja nerijetko dolazi do kolapsa krave, do stanja koje se zove mliječna groznica. U tim situacijama krava ne može stati na svoje noge. Kao veterinar možeš sve uraditi kako treba, ali ako životinja ne stane na noge, džaba sve. Ja sam se tada sjetio nečega što se zove majčinski instinkt. Kada se oteli, krava najčešće smogne snage, približi se teletu i počne ga lizati. Tada smo doveli najljućeg psa u mahali koji, kada je zalajao, krava je ustala te smo tako uspjeli izvući tele", govori nam ovaj spretni veterinar.
Studij književnosti kao neostvarena želja
Profesor Lokvančić, kojem je bila velika želja da upiše studij književnosti umjesto veterine, kaže kako je njegovu priču apsolutno, od početka do kraja, Abdulah Sidran vjerodostojno uobličio te joj je, kako nam objašnjava, dao savršen umjetnički okvir.
"Ja sam svojim primjerom pokazao kako se i u najtežim slučajevima mogu spasiti i majka i dijete, tj. i krava i tele. S druge strane, Avdo Sidran je svojim plotom za film '(A)Torzija' pokazao da je moguće spasiti i narod i državu. Ima mnogo načina. Porodica Metiljević je veoma plemenita, ta krava je spasila gladi mnoge izbjeglice i borce Armije RBiH. Svaki litar mlijeka u tim slučajevima je dragocjen, mliječni proizvodi su mnoge spasili čak i smrti", pojašnjava nam ozbiljnost situacije.
On nam priča da je u periodu od 1992. do 1995. godine ukupno liječio čak 3.200 domaćih životinja te ih je preko Igmana uspijevao i iz Istočnog Podrinja prebaciti u Sarajevo na intervenciju.
"Od svih pisaca moj omiljeni je Lav Tolstoj. Od svih knjiga najdraže su mi 'Rat i mir' i 'Ana Karenjina'. Ja njega mnogo volim i njegova djela su mi otvorila neke nove vidike. Svi ti veliki književnici su bili još veći borci za pravdu, uvijek su bili na pravoj strani historije. Mnogi su čak zbog svojih životnih principa završavali i u zatvorima. Iako se nisam profesionalno ostvario u književnosti, drago mi je što sam kroz Sidranovo djelo postao djelić bh. scenarističke tradicije", završava naš razgovor profesor veterinarstva Hamdo Lokvančić.
