Glavni junak pjesme je transvestit koji vrijeme provodi kradući žensku odjeću i rublje sa štrikova.
"Arnold je lik baziran na stvarnoj osobi. I moja i Sydova majka imale su studentice kao podstanarke, budući da smo živjeli u blizini ženskog koledža, tako da su tu konstantno bili nizovi grudnjaka i gaćica na našim štrikovima i 'Arnold', ili ko god on već bio, je uzimao svoj danak", ispričao je Roger Waters jednom prilikom.
U januaru 1967. godine, bend je ušao u studio u Chelseaju, gdje su snimili "Arnolda" i nekoliko drugih pjesama - "Matilda Mother", "Chapter 24", "Interstellar Overdrive" i "Let's Roll Another One" (kasnije preimenovanu u "Candy and a Currant Bun", na Watersovu inicijativu).
"Znali smo da želimo biti rock'n'roll zvijezde i željeli smo snimati singlove te se "Arnold" činio najprikladnijom pjesmom za spakovati u tri minute, a da se ne izgubi previše", rekao je Nick Mason o izboru singla.
U nekoliko godina kasnije bend je objasnio kako je pjesma zapravo imala regularnu dužinu od 10 do 15 minuta u koncertnoj verziji (sa produženim muzičkim prijelazima). Pjesma je snimljena u mono verziji i nikada nije prebačena u stereo, iako četverotračna master traka još uvijek postoji u arhivi EMI-ja.
Crno-bijeli promotivni film snimljen je krajem februara 1967., režirao ga je Derek Nice, a prikazuje članove benda kako oblače lutku i pokazuju je po plaži na East Witteringu. Video je snimljen za budžet od čitavih dvije hiljade funti i trebao je biti prikazan 3. aprila 1967. na BBC-u, ali je promocija otkazana, jer je singl pao na ljestvici. Drugi promotivni video snimljen je 29. aprila iste godine u blizini Crkve St Michel u Highgateu. To je jedini poznati snimak Barretta kako pjeva na playback.
Single je u prodaju u Britaniji pušten 10. marta 1967. i došao je do 20. mjesta na ljestvici. Međutim, zbog prilično neobične teme o transvestitima, privukao je pažnju Radio Londona, koji je pjesmu ocijenio kao "isuviše pomjerenu od normalnog društva“ i odmah je zabranio za dalje emitovanje.
