Razgovor za Klix.ba
110

Marčelo: Iživljavanje režima postaje sve gore što više šutimo i trpimo

Lejla Kajić
Foto: D. Ć./Klix.ba
Foto: D. Ć./Klix.ba
Marko Šelić Marčelo večeras je u Sarajevu kao učesnik događaja nazvanog "FuckUp Nights" na sceni Brew Imperial Societyja (BIS) publici pričao o neuspjesima koji su ga doveli do svega što jeste danas. U razgovoru za Klix.ba prije početka predavanja dotakao se brojnih tema iz društveno-političke svakodnevnice naše regije.

Dotakao se i apatije u kojoj živimo, a najviše zadržao na problemima koji danas nisu puno drugačiji nego što su bili krajem devedesetih. Marčelo nerijetko ispravlja novinare kada uz njegovo ime stave epitet "svestran", jer kaže da je sve čime se bavi zapravo pisanje "O ljudima, psima i mišima".

Umjetnik koji je ostavio jasan trag u književnosti, stripu, kolumnama, aktivizmu i mnogim drugim stvarima opravdao je validnost izreke: "Radi naporno, sve dok se više ne budeš morao predstavljati". I to je zaista tako. Dok se probijamo kroz gužvu da bismo pronašli idealno mjesto za intervju, umjetnik pozdravlja sve s kojima se susretne i obećava naknadno fotografisanje.

Greške su svima nekad pokucale na vrata

U hodu nam pokazuje znak "FuckUp Nightsa" govoreći kako je izrazito sretan što ima priliku prisustvovati ovakvom događaju. Mišljenja je da je važno staviti ljudima do znanja da su greške svima nekad pokucale na vrata.

"Zapravo, svaka forma u kojoj ljudi razmjenjuju iskustva, drugim riječima 'tople ljudske priče' je veoma poželjna. Jedino što nam je ogadilo takve stvari jeste potreba da se to radi skandalistički, jer se tu u potpunosti gubi taj komunikacijski međuljudski dodir usljed silnog pretjerivanja. Ako, naprimjer, snimaju neku ljudsku priču onda u pozadinu ubace violine da sviraju, kao da ti mame suzu umjesto da puste priču da ti uradi ono što treba da uradi", započinje razgovor.

Na ovakvim okupljanjima do sada su se pojavljivali ljudi koji su govorili o bankrotu, bolesti i sličnim kolosalnim stvarima. No, Marčelo kaže kako on ipak nema priču jednaku tome, već nekoliko manjih neuspjeha od kojih je napravio listu.

Važno je ne postidjeti se sebe kad pogledaš preko ramena

U Sarajevu ponovo boravi nakon nekoliko mjeseci odsustva te kaže kako će se u BiH vjerovatno ponovo vratiti krajem ovog mjeseca, kada bi mogao prisustvovati proslavi dvije decenije postojanja FM JAM ekipe. Kaže nam da su to druženja koja nikada ne bi mogao, a ni želio odbiti.

"Kad vidim to '20 godina' ne mogu a da ne pomislim da svi starimo", kaže uz smijeh, "Ali sjajna mi je stvar što FM JAM slavi 20 godina postojanja. Vrlo je važno u svemu što radiš da se ne postidiš kad pogledaš preko ramena. S ponosom gledam na sve što smo uradili, prvenstveno radi našeg drugarstva. Sjajno je i ako je naš rad značio mnogim ljudima, ako je napravio put za neke nove umjetnike, ali naravno, opet kažem - mislim da je za sve to zaslužno drugarstvo koje je odoljelo mnogim spoljašnjim faktorima koji su mu prijetili", ističe.

Na pitanje o kakvim se tačno spoljašnjim faktorima radi, kaže kako je postojao period u kojem nisu svima odgovarale poruke koje su oni slali. Neki su ih, kaže, smatrali nacionalnom ili vjerskom izdajom. Sve to stavlja poseban sjaj na činjenicu da je njihovo prijateljstvo uspjelo odoljeti negativnim iskušenjima i neoštećeno opstati do danas.

"Neću cijeli život da živim početke"

Pjesme koje je do sada snimao sa regionalnim reperima uglavnom govore o društveno-političkoj situaciji u zemljama bivše Jugoslavije. Osim što jasno izražavaju mišljenje većine, postavljaju i pitanja: Možemo li se nadati boljem sutra?

"Koliko se društveno-politička situacija promijenila od tada ne mogu tačno da kažem. No, rekao bih da današnju situaciju može opisati Maajkin stih iz pjesme 'Suze': "Neću cijeli život da živim početke". Takav osjećaj je i danas, mi konstantno krećemo od nule i živimo početke. Mislim da shodno tome postoje dvije opcije: Ili možemo stalno obnavljati živce i kretati ispočetka ili se jednostavno možemo spakovati i otići odavde", kaže.

Marčelo u svojim intervjuima najčešće komentariše upravo politiku i društvo. Redovno prati i prisustvuje protestima u Beogradu, ali "na oku drži" i ostatak regiona.

"Svjetsko iskustvo nas uči da takve stvari nisu uzalud. Protesti uvijek uzburkaju duhove. Da se radi o bilo kakvom režimu, onome ko je na vrhu nije svejedno ako vidi hiljade ili čak desetine hiljada demonstranata na ulici. Ja bih volio da su protesti u svim našim zemljama mnogo masovniji. Čak i onda kada nisam govorio na protestima, išao sam na njih. To za mene ima više veze sa građanskim dužnostima nego sa nekom umjetničkom odgovornošću", kaže.

Ne opraštam građanski neangažman

Stava je da umjetnici ne moraju nužno pisati pjesme, snimati filmove ili praviti predstave o ovakvim temama. Jasno je da postoje i oni koji se bave granama umjetnosti kroz koje je nemoguće angažirati se u tom smislu. Ali ipak ističe jednu izuzetno važnu stvar: "Šta ti umjetnici rade kao građani, kao civili... Mislim da je podjednako važno da izađemo na proteste bez obzira jesmo li stolari, muzičari, glumci ili nešto drugo. To je ono što ja ne opraštam, ne umjetnički neangažman, već onaj građanski".

Mnogo je ipak onih koji sebe nazivaju apolitičnim. Suzdržani su, ne daju komentare i biraju da šute. Marčelo ovakve ljude naziva apatičnim.

"Nemam baš poseban komentar kad je o takvim ljudima riječ. S tom logikom postoji jedan veliki problem, zlo ne funkcioniše tako da se ponudi u konačnom obliku i kaže 'Evo sad ako pristaneš, ostat će na ovome'. Ne, zapravo svako pristajanje pogoršava situaciju. Iživljavanje režima je sve gore što više šutimo i trpimo. Svako trpljenje i svaka šutnja pomjera crvenu liniju i dovodi društvo u stanje koje nema veze s ljudskim dostojanstvom", kaže.

Kad se sve svede na minimum, društvo mora i treba da se složi bar oko onih osnovnih vrijednosti.

Foto: M. O./Klix.ba
Foto: M. O./Klix.ba

"Kad pričamo o mladima, malo je onih koji aktivno prate politiku. Većina ih je upoznata samo sa velikim aferama, poput priče o lažnim diplomama. Mnogo toga ne znaju i ne žele znati. A opet, to u kombinaciji sa našim standardom nudi glavni odgovor zašto oni biraju da odu iz ove države", kaže.

Političarima su puna usta mladih, a ne zalaze među njih

Njegov aktivizam jasno se ogleda i kroz učešće u priči "Perspektiva". Ekipa emisije redovno putuje i snima emisije koje pokrivaju aktuelne teme kroz oči srednjoškolaca. Na taj način daju mladima glas i prostor u kojem ga mogu iskoristiti, te ujedno i ohrabruju druge da preuzmu inicijativu i pokrenu se.

"Svim političkim elitama na prostorima bivše Jugoslavije se glavna priča vrti uglavnom oko tih mladih ljudi 'na kojima svijet ostaje'. Ironično je što isti ti političari zapravo ne provode nimalo vremena s mladim ljudima, ne zalaze među njih i ne znaju šta oni misle. Ili naslućuju šta misle, znaju da im se to neće svidjeti pa se ne usuđuju da pitaju. A 'Perspektiva' radi upravo to. Daje mikrofon mladima i pita ih 'Kako ste? Šta su problemi, šta potencijalna rješenja?'", kaže.

Razgovor o politici zaključuje kazavši kako ne želi misliti da postoje nesuglasice između naroda regiona zato što smo svi "rđavi ljudi", već vjeruje da je u pitanju klasična politička manipulacija.

"Moja iskustva zaista nisu takva da bih tvrdio da smo svi loši ljudi. Mi smo samo podložni manipulaciji jer smo suštinski, većinski siromašni i neobrazovani. Mada i to zapravo nije naša krivica, već krivica raznih okolnosti. Volio bih da se pomirimo s tim da je to zapravo istina, ne treba da nas vrijeđa, to je konstatacija. Sve analize i statistike pokazuju da je razlika između bogatih i siromašnih u našim zemljama jedna od najvećih u Evropi", kaže.

Glavna pratilja siromaštva je zapravo neobrazovanost, koja je savršena podloga za podmetanje i manipulisanje ljudima, zaključuje Marčelo dodavši kako nacionalizam nije tema samo za siromašne, čemu svjedoče i velike svjetske prilike.

Na koncu uz osmijeh govori kako trenutno radi na spremanju albuma i nove knjige za 2020. godinu, ali i kako koncert u Sarajevu planira održati čim mu se za to ukaže prilika.