Intervju za Klix.ba / Lepa Brena: Ako ne prođem Baščaršijom i ne pojedem jela na kojima smo odrastali kao da nisam bila tu

Koncertom u Zetri iduće godine obilježit će 40 godina od svog nastupa na otvaranju olimpijade u Sarajevu. Naime, Brena je imala čast da učestvuje u otvaranju Zimskih olimpijskih igara koje su se 1984. godine održale u Sarajevu, a nadolazeći koncert će imati i simbolični značaj.

"Ova godina mi je previše emotivna. Da li zato što imam sasvim dovoljno vremena da se prisjetim šta sam radila i koliko sam toga uradila do sada. S velikom ljubavlju i ponosom sjećam se koliko sam koncerata radila. Pokojni Đorđe Balašević i ja smo prije gotovo 40 godina pjevali za otvaranje olimpijskih igara u Sarajevu. Bilo je to vrijeme jednog fantastičnog optimizma gdje je bilo zaista zadovoljstvo pjevati i učestvovati uopće na takvim manifestacijama. Tada se veoma dobro znalo gdje ko može da pjeva i ko je zaista zvijezda. Danas, kao što i sami znate, svi su zvijezde samo što je pitanje da li sijaju i koliko godina sijaju", kazala je.

Lepa Brena je sinonim za jedno vrijeme i simbol jedne države, a sa sjetom i iskrom u očima priča o "zlatnom vremenu" koje je i obilježila.

"Moj pokojni menadžer Raka Đokić je usmjerio moju karijeru, to je čovjek za kojeg i dan danas kažem da je bio najkreativniji i najbolji menadžer. Ne pamtim da je postojala ijedna pjevačica ili pjevač ko je tada snimao filmove, ko je radio turneje po cijeloj Jugoslaviji, Americi, Australiji, Kanadi, Evropi, neko ko je napravio svoju sopstvenu lutkicu. Mi smo tada napravili lutku Lepa Brenu. Niko nije radio tako velike i grandiozne koncerte kao što smo radili Raka i ja u toj njegovoj organizaciji. Tih godina snimili smo i filmove 'Hajde da se volimo' i naravno film 'Nema problema' koji je bio u nekoj našoj sopstvenoj produkciji. Učestvovala sam u jednom fenomenalnom kadru koji je ostao historija u filmu 'Tesna koža' gdje sam sarađivala s najelitnijim i najvećim glumcima tog jugoslovenskog vremena", navela je.

Legendarna pjevačica istakla je zadovoljstvo i sreću zbog toga što je kraj sebe imala takvog talentiranog menadžera, koji je spojio s mnogim pa tako i sa bh. glumcima Emirom Hadžihafizbegovićem i pokojnim Sašom Petrovićem s kojima je surađivala na film "Hajde da se volimo" te izgradila i cjeloživotna prijateljstva.

"Raka je tada radio s Audicijom u kojoj su učestvovali i Emir i Saša. To je bila jedna tako dobra i uigrana ekipa koja je razvijala jedan specifičan humor koji je pristupačan svakom čovjeku nebitno da li je on intelektualac ili običan radnik, zemljoradnik. Potpuno jedna vrsta predstave koja je bila tako originalna da su oni zaista svi kao cjelina bili toliko nevjerovatni. Normalno da sam s Emirom i Sašom, mojim čuvenim Čakijem, ostala prijatelj i da smo do posljednjih dana ostali u kontaktu. Sa Sašom dokle god je bio živ, kada god bi se ukazala prilika da se čujemo ili vidimo mi bismo je iskoristili. Vidjeli bi se kad bih došla u Sarajevo ili kad bi on došao negdje gdje sam ja, došla bih da ga vidim i posjetim. Znate kako, mi svi radimo mnogo. Emir prosto ne staje, on je prava glumačka mašina, ali ako znamo da smo u istom gradu uvijek ćemo se rado vidjeti. Ta su prijateljstva ostala onako dugotrajna", navela je.

Prisjećajući se godina s početka svoje karijere, legendarna pjevačica istakla je da je bilo potpuno drukčije vrijeme u kojem je vladala neka kolektivna sreća.

"Bio je to period neke kolektivne radosti, ljubavi, respekta i poštovanja. Nije to bilo nešto kao 'morali smo da se volimo'. Bio je mnogo, mnogo opušteniji period nego danas, kada imamo sve kada nam je sve dostupno, kada znamo šta se dešava u svijetu. Možda je bolje da znamo šta se dešava tu blizu oko nas, jer čovjek ne može da sredi cijelu planetu. Mogla bih ja sada vama dugo pričati o tom fantastičnom vremenu koji je bilo puno ljubavi, entuzijazma. Danas imamo sve, sve nam je dostupno, uopće ima svega. Ništa vam ne fali, ni bombone, ni žvakaće, ni čarape, ni garderoba, ali jednostavno to nije to. Tada je ludilo bilo otići do Italije, recimo do Trsta i kupiti nove farmerke i nove cipele. Moja majka je redovno išla tako, da bi nas oblačila", prisjetila se Brena.

Današnji trend niza koncerata u istom gradu ili istoj areni, Brena je usporedila s onim na početku svoje karijere '80-ih godina, kada je uzastopno znala pjevati i 30 dana.

"Razmišljam o svim tim proteklim godinama, kada smo pjevali u Skenderiji, gdje smo pjevali pet-šest dana uzastopno svaki dan. Gdje smo Slatki grijeh i ja tih godina pjevali trideset dana uzastopno u Domu sindikata svaki dan. U Sava centru smo pjevali 17 dana uzastopno svaki dan. Te '89 godine smo imali smo taj čuveni koncert u Rumuniji gdje sam ja sletjela s tim čuvenim helikopterom. Godinu dana poslije olimpijade pjevali smo na stadionu u Rumuniji pred 65.000 ljudi u vrijeme vladavine čuvenog Nikolaja Čaušeskog. Nikada, kao ni dan danas, nisam željela da ulazim u neke političke dileme i rasprave. To je tada bila neka kulturna razmjena između Rumunije i Jugoslavije tako da o kulturnim odnosima i tom gostoprimstvu koje sam doživjela to spada, ne samo u historiju mog života, već u historiju poznatih javnih osoba na Balkanu koje su napravile jedan takav uspjeh", navela je.