Gibonni za Klix.ba: Oliver i ja 8. marta pjevamo u Sarajevu, atmosfera će biti kao da smo doma
"Rezervirali smo dvoranu, rezervirali produkciju, posložili i Oliverove i moje obaveze i vidimo se za Dan žena. Znam da je u prvim planovima bio oktobar, ali evo ovako se posložilo na kraju", riječi su koje će zasigurno obradovati sve fanove njihove muzike i šarma kojih je u Sarajevu uvijek bilo mnogo.
Početkom oktobra Oliver i Gibonni su u nizu koncerata zajednički album "Familija" promovisali i u rodnom Splitu. Nakon proljetnog prepunog Trga bana Jelačića u Zagrebu, u Splitu su oborili rekord Spaladium Arene.
"Koncert je bio fantastičan. Rodni grad ima tu posebnu emociju koju nosi. A znate, bilo je 12.000 ljudi, ja ih sigurno znam 6.000 osobno, a Oliver bar 11.000. Morali smo dati 101% sebe i napraviti vrhunsku atmosferu jer bi inače sljedećih par godina slušali kritike na svakom koraku. Morali smo dati maksimum jer bi inače bili u velikim problemima", kazao je kroz smijeh Gibonni još jednom pokazujući skromnost uprkos decenijama slave.
Ne patimo od megalomanije
Iako je jasno da bi ova dva muzička giganta mogla napuniti dvoranu bilo koje veličine, Gibonni kaže da mu je najvažnije da svi uživaju u večeri.
"Mislim da nas je baš jedna činjenica napravila saveznicima i prijateljima, ni Oliver ni ja ne patimo od megalomanije. Najvažnije nam je da uživamo i publika i mi skupa s njom. Obožavamo svirati i u kazalištima i u malim dvoranama i u sportskim dvoranama. Ma nama je najbitnija muzika pa makar nas slušali samo njegovi unuci dok svako prebire po svom instrumentu. Mi smo gradili svoj put, ne karijeru i bavimo se i uživamo u muzici, a ne u uspjehu i brojkama", poručila je splitska zvijezda.
Ističe da mu veliki prostori jednostavno ne predstavljaju izazov.
"Kada su i svi brojevi bili na mojoj strani, kada su albumi bili u najvećim tiražima, kada su pjesme bile najemitiranije i kada su mi svi govorili: 'Hajde, idi u dvije arene, na stadion', nekako mi to nije bio izazov... Ja sam htio prostor gdje ću prepoznati ljude, gledati ih u oči. Zetra je ogromna dvorana, ali nosi nešto intimno unutra. Održao sam tu već dva koncerta, oba su bila vrlo posjećena, ogroman broj ljudi, ali nekako smo ipak složili tu intimnu atmosferu kao da smo publika i ja u dnevnom boravku. To nije tipična sportska dvorana, ni hladan prostor. Baš uspijemo složiti atmosferu kao da smo doma", prisjeća se Gibonni koji je posljednji put napunio Zetru u februaru 2011. godine u okviru turneje Toleranca.
Ne objavljujem fotografije ručka, živim stvarni život
I tada je, kao što to obično radi, neprestano komunicirao s publikom napravivši pravi mali igrokaz. Publika je uvijek aktivni učesnik njegovih koncerata, a komunikaciju na društvenim mrežama prepustio je voditeljima svog oficijelnog fan kluba.
"Odredio sam svoj put i kada želim nešto poručiti ljudima ja sam tip za komunikaciju sa stagea, prepoznajem lica, gledam ih u oči i prenosim svoje riječi i muziku. Sebe vidim kao muzičara, a ne kao, ne znam kako bih to rekao, informatora. Ne prenosim informacije ni slike krompira i salate od ručka", poručio je kroz smijeh. "Razumijem da to rade pjevači koji nisu u isto vrijeme i autori, jer imaš više vremena između dvije svirke. Ja kradem svaku slobodnu minutu i hvatam se muzike. Mislim da me cijene zbog pjesama, a ne zbog informiranja. Sve ja to razumijem i nikoga ne osuđujem, samo ja nisam taj tip za informiranje".
Upravo kontakti sa bliskim ljudima postaju mu materijal za dobre stihove.
"Meni je bitno biti sa živim ljudima i živjeti pravi, realni život. Ne može nijedan autor biti tako maštovit kako je maštovit život koji gledaš svaki dan. Mislim da kad stvarno upoznaš čovjeka, kroz sve njegove i tvoje mane i vrline shvatiš da je svaki život jedan roman, samo trebaš biti i živjeti među ljudima pa to upijati i to postaje pjesma", objasnio je Gibonni.
Ranije ove godine najavio je da će pisati muziku za film Enisa Bešlagića, međutim, na pitanje dokle je stigao taj projekat odgovorio je: "Dokle smo stigli, e do toga da smo šoferi (smijeh). Enisov sin i moj sin su najbolji prijatelji. Jedan ide u četvrti, a drugi u peti osnovne i baš su raja, gledaju da odvoje svaku slobodnu minutu da se vide ili kod nas u Splitu ili u Sarajevu, tako da smo i Enis i ja sada u funkciji sponzora i vozača. A filma i muzike kad bude, bude".
