Crvena jabuka u Coloseum Clubu 4. februara

Početkom 80-tih u Sarajevu se formira novi muzički pokret kojeg su njegovi "izumitelji" nazvali "new primitives". Počelo je sa Elvisom J. Kurtovićem, preko Zabranjenog pušenja, a potom su uslijedile mnoge druge grupe – čuvena "sarajevska škola rocka" - poput Bombaj štampe, Plavog orkestara, Znaka sreće, Tina i drugih, manje ili više poznatih.

Upravo u tim bendovima sviraju tada dječaci koji će, koju godinu kasnije, početi sa nečim što traje i danas: Crvenom jabukom.

U originalnoj postavi svirali su Zlatko Arslanagić Zlaja - čovjek koji je napisao sve stare pjesme Crvene Jabuke, Dražen Žerić Žera, Darko Jelićić Cunja, Dražen Ričl Zijo, te Aljoša Buha. Nakon saobraćajne nesreće 1986, u kojoj su život izgubili Ričl i Buha, bend održava koncert u sarajevskoj dvorani Skenderija 13. oktobra 1986. pod nazivom "Pjesma za Crvenu jabuku". Na koncertu su nastupili sarajevski muzičari i grupe svih generacija, a bend nakon toga pravi pauzu.

U Splitu, januara 1987. godine, snimaju svoj drugi album "Za sve ove godine", posvećen Ziji i Aljoši. Album su snimili preostala tri člana iz originalne postave - Cunja, Zlaja i Žera. Nakon toga izlaze albumi "Sanjati" i "Tamo gdje ljubav počinje", te dupli live album "Uzmi me kad hoćeš ti", snimljen u Domu sportova u Zagrebu.

Zbog rata u BiH bend ponovno pauzira do 1995, kada se okupljaju i od tada do danas ne prekidaju sa svirkama. Sarajevsku adresu mijenjaju onom u Makarskoj, gdje im se nalazi i muzički studio, a za koju kažu da je mjesto na kojem se svi članovi benda odlično osjećaju.

Ipak, do danas ostaju bend "sarajevskog štiha", a opet "domaći" u bilo kojem kraju regiona da sviraju.