Intervju / Brano Jakubović: Ljudi koji su orijentisani jedni prema drugima puno su bitniji od politike
U Mostaru niste bili još od 2013. godine. Došli ste na poziv predstavnika Rock škole Orhana Ohe Maslo. Kako vam se sviđa njihov projekat i zašto ste odlučili biti dio istog?
Jednom prilikom Oha i ja razgovarali smo i zaključili da nam treba rock studio gdje će biti neko od njih ko bi se bavio snimanjem i cijelom tehnologijom i neko ko bi opsluživao bendove koji bi imali gdje snimiti to što rade učenici škole. S druge strane dobro je da rock škola ima mogućnost edukacije ljudi koji se bave tehnikom snimanja, studija itd. Oha nas je pozvao da sudjelujemo na koncertu gdje smo nakon razgovora dogovorili da prihod od ulaznica ide za izgradnju tog studija kako bi se priča o rok školi zaokružila. Za mene lično projekat Rock škole je možda i najbolji projekat i najbolja ideja koja se trenutno dešava u Mostaru. To je zbog činjenice da, osim što školuju ljude i daju djeci zanat u ruke sigurno je da je rock škola klasični primjer da možemo živiti zajedno i da se ne moramo svi moliti istom Bogu. Rok škola ti dokazuje i da je prirodno da svi zajedno prave bandove i da se međusobno vole i zaljubljuju.
Glavna tema većine vaših pjesama je politika. Zašto je baš politika vaša inspiracija?
Ja nisam u fazonu da je tema naših pjesama politika. Tema naših pjesama je anti politika. Upravo pokušavamo pričati o tome da nam je danas politika nametnuta kao krovna filozofija, jedina filozofija i jedini mogući način života. Sve je ograničeno ogradama politike. Mi pokušavamo prenijeti priču kroz koju dokazujemo da to nije stalno i da su ljudi orijentisani jedni prema drugima puno bitniji od politike. Neki normalni ljudi, "Obični ljudi", kako nas političari zovu, e pa mi obični ljudi smo puno važniji nego oni.
Mislite li da imate nekog utjecaja upravo zbog tog mišljenja, što propagirate život "Običnih" ljudi?
Ne znam da li ima utjecaja i nije ni važno. Mi se ovim bavimo prije svega jer tako mislimo i to je naša glavna poruka da svi kažu ono što misle jedni prema drugima, bez ikakvog straha kako će druga strana reagovati na to.
Dokle je BiH kao država stigla?
To je pitanje za milion dolara. Kad bih ja znao gdje ova zemlja ide i dokle je ona došla ja bi to volio podijeliti sa svima da i oni znaju. Čini mi se da je ovo bezglavo vodstvo sedmorke. Ovdje se više ne zna ni koliko ih ima. Ustvari niko ne zna gdje smo krenuli a pogotovo gdje smo došli, tako da se više lično i ne opterećujem tim pitanjem. Puno me više zanima gdje smo mi kao pojedinci stigli? Ono što ja mislim je da mi svi kao pojedinci možemo negdje stići. Sistem ove zemlje nam sigurno nikako neće pomoći pa čak ni famozna Evropska unija. Ostali smo samo mi sami sebi. To zvuči teško i depresivno ali je to tako.
Kakav je prosperitet i budućnost mladih u našoj zemlji po tvom mišljenju, vjerujete li u bolje sutra?
To su ta pitanja o optimizmu i pesimizmu. Ukoliko hoćeš da se boriš s nečim, moraš onda gledati optimistično na neke stvari. Ja uopšte ne volim predati se i odreći nečega u startu. Prosto smatram da je sve dostižno. Prije 25 godina smo sjedili ispod svijeća. Da me je neko tad pitao je li moguće da ćemo nekad normalno hodati ulicama grada i da će bit struje,rekao bi čovjek možda i nije, a možda i jest. Ja kažem uvijek da jest samo je pitanje koliko ćemo se mi sami izboriti za to .
Kakvu ste pouku vi izvukli sudjelovanjem na protestima i je li BiH demokratska država?
Ni jedna država nije demokratska.To su neke definicije koje su dobre za političke fakultete i slične stvari, ali u praksi ni jedna zemlja nije demokratska. Negdje postoji malo više slobode, a negdje malo manje. Ono što sam naučio iz protesta je prvo da se desila evolucija po tom pitanju. Osim protesta desili su se i plenumi što je jedna velika nadogradnja za nezadovoljstvo. Iz nezadovoljstva je prvi put proizišla kreativna energija gdje su ljudi pokušali izignorisati sistem i vidjet šta to oni mogu uradit. Ono što je sigurno da sljedeći put kad nezadovoljstvo bude eskaliralo na ulicama, a predpostavljam da će se to desit jer se ništa nije promijenilo od tog momenta će nešto krenut.
Nalazimo se na samom kraju godine. Možete li napraviti kratki rezime. Kakva je za vas bila ova godina?
Ovo je bila vrlo zanimljiva godina, prije svega zato što smo uspjeli doći na neka mjesta o kojima smo sanjali. Bili smo na velikim festivalima, obišli teritorije na kojima nikada nismo bili. Godina je bila vrlo dinamična, a uz sve to završavali smo i naš album koji će ubrzo izaći. Kako stvari stoje, čini mi se da će 2016. godina biti ista kao 2015. uz samo još malo više rada koji donosi novi album.
Spomenuli ste izlazak novog albuma. Kada javnost može očekivati vaše novo djelo?
Završili smo prije nekoliko dana sve detalje na novom albumu. Čovjek album može dotjerivati i raditi u nedogled, ali u jednom trenutku moraš reći dosta, sad ćemo ovo završiti i poslat da drugi ljudi čuju . U suštini muzičari su bolesni likovi koji stalno nešto popravljaju a onda to nikad nebi izašlo. Album izlazi 5. februara i bit će distribuiran u cijelom svijetu.
S obzirom da mnogo putujete. Šta vam najviše nedostaje kad ste na putovanjima?
Čudan je taj osjećaj posebno kad pričas sa svojima. Čudan je taj magnet koji te vraća kući. Neobjašnjiv, al postoji. Uvijek mi je to bilo patetično za pričat, ali postoji ta nostalgija koja te vuče kući.
Gdje ćete provesti Novogodišnju noć?
Sviramo u Skoplju na javnom dočeku Nove godine. Nakon dočeka Nove odmarat ćemo do 6. januara nakon čega nastavljamo sa radom i prezentacijom albuma.
