Za svoje solo albume Solo Part 1 i Handwriting osvojio je tri diskografske nagrade Porin. Osim albuma Tempera na kojem su se našle Gibonnijeve kompozicije u solo i trio izvedbi, prije šest godina snimio je i album Drugi pogled na kojem su se našle najpopularnije skladbe njegovog oca. Porina je osvojio i prošle godine za produkciju albuma Gabi Novak In Concert.
Godine 2008. ostvario je saradnju sa vrhunskim instrumentalistima basistom Jeffom Ballardom i bubnjarom Larryjem Grenadierom sa kojima je snimio dupli album From The Beginning.
O saradnji sa ocem sa kojim nastupa tek nešto više od šest godina, prvom jazz albumu i aktuelnoj muzičkoj sceni, sa Matijom Dedićem smo razgovarali za Sarajevo-x.com.
Pored uspješne karijere jazz muzičara, redovito nastupaš i sa Arsenom. Kako je sarađivati sa ocem?
Sa Arsenom je uvijek zahtjevno jer je osoba visokih kriterija kada je posao u pitanju. Od saradnika traži maksimum tako da ni ja kao njegov sin nisam pošteđen kritike. Uostalom, tek prije šest godina postao sam njegov “stalni” saradnik. Tada sam imao 32 godine i tek tada je smatrao da sam spreman za zajednički rad jer sam u međuvremenu dosta naučio o disciplini pratećeg pijaniste, te godinama radio na tome da ne zapustim njega kao solistu ali niti sebe kao pijanistu.
Koliko na muziku koju pišeš i objavljuješ pod svojim imenom utiče autorstvo tvoga oca?
Arsenova muzika odlučivala je o dosta stvari vezanih uz moje bavljenje muzikom, još od djetinjstva. Od klavirskog sloga na klaviru do harmonijskog razvoja kompozicije. Uostalom, osim Gibonnijeve muzike, snimao sam još jedino Arsenovu muziku s obzirom da su mi najrazumljivije u mom poimanju muzike.
A otac ti je poklonio i prvi jazz album.
Da. Kad sam imao 16 godina, darovao mi je ploču Keitha Jarretta koja je odredila moj smjer u muričkoj karijeri. Sa završnim koncertom na prvoj godini studija demantirao sam ga, shvatio je da godine vježbanja klasične muzike nisu za mene. Ipak, uvijek mi najviše godi Arsenova pohvala jer, kao i većina dalmatinskih očeva, teško sinu izražava emocije.
Kako doživljavaš muzičku scenu u Hrvatskoj danas? Nekog bi posebno izdvojio?
Hrvatsku scenu pratim putem medija. Ne primjećujem bitnije pomake niti novitete tako da kvaliteta i dalje ostaje na strani Gibonnija, Massima i Olivera te Josipe, moje majke Gabi i Tamare Obrovac što se tiče ženskih izvođača.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
