INTERVJU / Aca Seltik: Rock muzika tjera na razmišljanje, zato je i guraju na marginu

Poznati ste po specifičnom zvuku, odnosno muzičkom pravcu koji njegujete. Smatrate li da je irska muzika u kombinaciji sa rock elementima dovoljno prihvaćena na ovim prostorima?

Pa i ako nije bila, sada jeste. Ne samo zato što smo mi odradili taj neki pionirski posao po tom pitanju već i zato što je to nama dijelom i u genima. Taj genetski eho prastarog zvuka ovih prostora nikada nije zaboravljen, samo je malo bio uspavan, ali i sada ponovo isplivava na površinu. Uzbudljivo je suočavanje sa svojim korijenima.

Mislite li da pojedine tradicije kao što je sviranje tradicionalnih instrumenata, ali i uopšteno, polako nestaju sa ovih prostora?

Ne, i nadam se da nikada neće. Pa to bi bilo zatiranje sopstvene prošlosti, odricanje od svojih predaka, tradicije, kulture, sebe samih.

Šta biste rekli, šta je to što vaša muzika propagira?

Vječito pitanje da li rock muzika mora da bude angažovana? Naravno da treba da bude, ali u granicama dobrog ukusa. Znate, nas sedmorica smo potpuno različite ličnosti sa sedam potpuno različitih pogleda na život i sedam dijametralno suprotnih stavova po mnogim pitanjima. Jedino što mi propagiramo je da u svakom trenutku budete svoji i da mislite svojom glavom kao i da ne štedite osećanja i da ne budete škrti u činjenju dobra već da u svakom trenutku budete spremni da nekome uljepšate život.

Široki auditorijum sluša muziku potpuno suprotnu od ove koju vi njegujete. Kakav je vaš stav o tome?

Rock muzika je opasna! Ona vas tjera da razmišljate, a svi znamo da to nijednoj vlasti ne odgovara. Zato je i guraju u zapećak i na marginu, ali to nikada nikome nije uspjelo, pa neće ni sada. Koliko je taj rokerski pristup muzici i stav kod nas jak govori i to da su čak pokušali da zamjenom teza odvoje narod od rock'n'rolla, pa kompletna ikonografija turbofolka je preuzeta od r'n'r-a, pa čak i Heavy Metala, ali ne možeš ni iz čega da praviš pitu. Dajte djeci mogućnost izbora pa da vidite kako će se preko noći situacija obrnuti u korist rock muzike.

Kakva je razlika između kafane na Balkanu i paba u Irskoj?

Realno mala, jer i jedna i druga "institucija“ su nosioci društvenog života u svojim sredinama. Možda je razlika, ako bismo je baš tražili "na mišiće“, u tome što pabovi umiju da budu i mjesta za porodična okupljanja, dok se kod nas u kafanu ipak, u većini slučajeva, ide solo.

...Muzička scena je jadna da jadnija ne može biti ako je ocjenjujemo prema tome šta mediji emituju, a rock scena je agilna kao i uvijek samo je uglavnom u ilegali. Sva sreća pa to nije i slika realnosti. Ima dosta dobrih mladih bendova koji i umiju da sviraju i imaju šta da kažu, samo im niko ne daje prostor gdje bi to mogli da urade...

Jesu li Irci narod sličan nama iz bivše Jugoslavije?

Da, u mnogo čemu, ali ne važi to samo za Irce već bih to proširio na sve Keltske narode. Mnogo teorija je u opticaju o tim našim poprečnim i direktnim vezama, ali meni je najbliža ona da su Kelti dio slovenskog korpusa. To meni objašnjava sve.

Kada pogledate na početke benda, na tu 1992. godinu, jeste li zadovoljni onim što vidite?

Pametan čovjek nikada ne bi mijenjao svoja iskustva već bi učio iz njih i trudio se da ono što je dobro primjenjuje i dalje unapređuje, a ono što je loše eliminiše. Možda smo mogli i više da učinimo, prvenstveno što se tiče promocije Orthodox Celts-a izvan granica bive SFRJ, ali s obzirom na okolnosti u kojima se živjelo i radilo '90-tih i u proteklih petnaestak godina, dobro je i ovo. Jedino što bih promijenio je marketinške prirode, ali kao što rekoh, i na greškama se uči.

Poznati ste i po nazivu Aca Seltik, otkud ta ljubav prema Celticu?

E, to je ta podsvjesna metafizika. Objašnjenje ne postoji. U stvari, postoji, ali ga ne znam. Imate li ideju zašto bi dijete sa nepunih godinu dana kao prvu riječ izreklo "Seltik“?!

Kako iz vašeg ugla danas izgleda domaća muzička scena?

Jadna je da jadnija ne može biti ako je ocjenjujemo prema tome šta mediji emituju, a rock scena je agilna kao i uvijek samo je uglavnom u ilegali. Sva sreća pa to nije i slika realnosti. Ima dosta dobrih mladih bendova koji i umiju da sviraju i imaju šta da kažu, samo im niko ne daje prostor gdje bi to mogli da urade.

Ko je Vaš muzički uzor?

Moji uzori su bili i ostali, i pretpostavljam da će uvek i ostati, prvenstveno: Bon Scott (AC/DC), David Coverdale (Whitesnake), Ian Anderson (Jethro Tull), Bruce Dickinson (Iron Maiden), Ronnie James Dio (Black Sabbath, Rainbow i Dio), Ronnie Drew (The Dubliners), Shane MacGowan (The Pogues) ali i Phil Lynott (Thin Lizzy) i Bruce Springsteen, a od mlađih Ville Laihiala (Sentenced i Poisonblack), Tommy Joutsen (Amorphis) i Chrigel Glanzmann (Eluveitie). Kao što vidiš, utjecaji su brojni i žanrovski različiti i mislim da je to i razlog zbog koga kažu da sam metalac koji pjeva Irish i obrnuto. Kako god, ako sam na osnovu toga izgradio svoj stil i na taj način učinio svoj muzički izraz prepoznatljivim, bez obzira u kom žanru, onda ne mogu biti zadovoljniji!

Već nekoliko godina niste izdali novi album. Spremate li trenutno nešto?

Novi album je, takoreći, pred vratima i pitanje je dana kada će biti i zvanično objavljen. Jedan singl je već objavljen kao i video za pjesmu "Save Me“, a na Tjentištu ćemo neposredno prije nastupa na O.K. Festu snimiti i spot za drugi singl za pjesmu "One“. Jedina nepoznanica je da li ćemo izbaciti i treći singl prije izlaska albuma ili obrnuto, ali očekujte album vrlo brzo.

Kakvi su vam planovi nakon OK Festa?

Svirati, svirati, svirati, što više svirati i u što više mijesta, naročito tamo gdje do sada nikada nismo stigli, a pri tom ne mislim samo na ove naše prostore već i mnogo šire. Nadam se da ćemo uporedo s tim početi da razmišljamo i o daljoj budućnosti pošto mi se već sada roje u glavi neke ideje za sledeći album, ali o tom potom. U svakom slučaju, što bi Celticovi navijači rekli "Tomorrow Belongs To Me!".